TEORIJA TOKA: pustite neka sve teče i neka vam ništa ne stoji na putu

Pustite neka sve teče i neka vam ništa ne stoji na putu. Neka problemi kroz koje prolazite ne budu teg koji vas vuče na dno, koji čini da vaše nade tonu i slabi vašu želju za životom. Oslobodite se svega što nad vama širi tamne oblake, oslobodite sebe od onoga što briše osmjeh s vašeg lica i, jednostavno, nastavite dalje.

Ovo bi trebalo da budu vaši principi, vaša praksa, ne samo danas, već svakog dana. Svako jutro kada otvorimo oči je novi dan pred nama, novi početak i novi izazovi. Neka stvari teku, ne dozvolite da vam ozlojađenosti remete mir, ne dozvolite strahovima da vas zaustave i odsijeku vam krila. Sve ima svoje vrijeme i mogućnosti će se ukazati, ako je vaš um miran i vaše srce aktivno.
 
Jedan od najvećih zagovornika teorije toka je bez sumnje psiholog Mihalj Čiksentmihalji. Kako slavni autor objašnjava u knjizi: "Tok: psihologija optimalnog iskustva", trošimo preveliku psihičku energiju na nebitne stimulanse iz okoline. Živimo u društvu tako preopterećenom informacijom da je cijelo naše biće usmjereno ka spolja.
Izgubili smo tu divnu vezu sa sobom u kojoj jednostavno bivamo nošeni "talasima života" u slobodi i sreći.
 
Neka sve teče, neka vas ništa ne zarobljava
Svi su na neki način «zarobljenici» nečega ili nekoga. Pogađaju nas riječi našeg fatalističkog kolege, bivali smo pod uticajem onoga što naši partneri očekuju od nas, brinemo ako dočekamo kraj dana bez ispunjenja ciljeva koje smo sebi zacrtali.

Tako čvrsto se držimo ove «džungle» uticaja i zahtjeva da traćimo veliku količini naše vitalne energije. Štaviše, u zanimljivoj studiji sprovedenoj na Univerzitetu Harvard, zaključeno je da je jedan od najčešćih izvora nesreće ono što je poznato kao "nestabilan um".
Većinu vremena provodimo brinući o stvarima koje su se dogodile, ili još gore, koje se još uvijek nisu desile. To je još jedan oblik "zarobljeništva". Prema autorima ove studije, Dr. Danijel T. Gilbert, lutajući um je nesretan um. U trenutku kada se naš mozak odluta od života u sadašnjosti, prestali smo da se prepuštamo sreći. Prestali smo da da se posvećujemo sebi.
Vrijeme je da oslobodite svoj um zatočeništva u kojem ga drže mišljenja i očekivanja drugih, greške od juče i strahovi za budućnost.

Prema samom Mihalj Čiksentmihaljiu, sreća nije nešto što se iznenada pojavljuje poput svetionika koji vodi čamce ka bezbjednoj luci. Ona ugavnom ne zavisi od spoljašnjih okolnosti, već od naših unutrašnjih kapaciteta da stvorimo kvalitet života: sopstvenom "magijom" ili sposobnošću da uključimo unutrašnje svjetlo.
Riječ je o tome da puste da sve teče, da se prepustimo i da ne bježimo. Kada pustimo da nas nosi harmoničan zvuk vlastitog života, bez okova ili spoljnih uticaja, otkrićemo vrata koja ranije nismo mogli vidjeti.

​​Kako naučiti da se prepustite toku

Kako biste naučili da se prepustite toku i da ne dozvolite da vam išta stoji na putu, ono što je potrebno iznad svega je duboka promjena svijesti. Ne možemo promijeniti veliki dio onoga što negativno utiče na nas, ali ipak možemo poboljšati način na koji reagujemo na to. Na primjer, ako imate prijatelja koji uvijek kasni, možda nećete moći da ga zamolite da promijeni svoje ponašanje, ali možete promijeniti svoje vrijeme dolaska i pojaviti se pet minuta kasnije.

Razmotrimo još nekoliko ključnih tačaka:

• Mnogi "odlažu" svoju sreću do vikenda, kada konačno imaju slobodne dane, pa se mogu opustiti, ili odlažu dok ne dobiju godišnji odmor i sl.. Sreća nije nešto što možete odložiti, niti je kupiti u povoljnoj ponudi neke turističke agencije dva mjeseca od ovoga datuma.
• Naše blagostanje i sreća se skrivaju u ono što se zove "idealno iskustvo." Vjetar na kožu dok šetamo, zagrljaj našeg djeteta, dobar osjećaj kada počnemo čitati neku knjigu, kada se srećemo sa prijateljima. Ne pokušavajte da reprogramirate svoje blagostanje, jednostavno se prepustite.
• Takođe je važno imati na umu da najbolji momenti našeg života, nisu oni pasivni, bez žurbe ili bez stresa. Ponekad suočavanje se problemima takođe znači da "puštate stvari da teku". I kada smo naizgled krhki poput lista na grani, ne znači da puštamo da se zaglavimo kao kamen na dnu mora, već napredujemo i opstajemo uprkos opasnim strujama. Suočavanje sa teškoćama je trijumf i dostignuće koje takođe donosi sreću.

 
"Umjetnost toka, tj. puštanja stvari da jednostavno idu svojim tokom" nema nikakve veze sa ostvarivanjem naših najvećih cljeva ili neprestanom borbom za iste. To jednostavno znači biti prisutan u svakom trenutku i napredovati sa tokom u skladu s našom savješću, slobodom i integritetom uz zadovoljavajući unutrašnji mir koji nam omogućava da uživamo u "ovdje i sada".
​

​