Cijeli život provodimo učeći nešto. Postoje takve vještine, kao na primjer, umjeti biti sam dugo vremena.
Takvi trenuci od nas zahtijevaju određenu neustrašivost. Istovremeno, postoje ljudi koji pozdravljaju ovo stanje i razumiju ga.
Mnogi od nas ne postavljaju pitanja: "Zašto sam ostavljen sam sa sobom? Kako da ne paničim u takvim okolnostima i shvatim da će svaka osoba imati takve minute, sate, dane, a možda i godine?"
Pokušajmo razumjeti i prenijeti ovu nauku onima koji nisu spremni na samoću i ne razumiju zašto, s vremena na vrijeme, samoća obuzima sve i svakoga.
Samoća nije samo nedostatak društva, već više od toga Ovo je neprocenjiva prilika za samorefleksiju i pronalaženje veze sa Bogom, koju svi imaju, ali ne znaju svi za nju. Trenutak tišine usred haosa svijeta, kada možemo čuti šapat naše Duše i osjetiti prisustvo Božanske usamljenosti. To je od presudne važnosti u našem životu. Ovo je putovanje ka samootkriću. Daje nam vremena i prostora da istražimo naše najdublje misli i osjećaje, što na kraju vodi do donošenja odluka koje mijenjaju život i koje su važne za nas. Neki ljudi koji su sami odlučili da koračaju ovim putem mogu biti zbunjeni. Otkrivamo svoje pravo ja kada smo sami. Samoća na našem životnom putu nas mijenja na bolje Kao rezultat trenutaka samorefleksije, doživljavamo slobodu i duhovni rast. Ako ste se ikada osjećali primorani da putujete sami, ili ste samo znatiželjni o prednostima samovanja, saznaćete da li cijenite ljepotu samoće. Spoznaja važnosti samovanja je veoma moćna spoznaja. Važno je shvatiti da ovaj put možda nije prijatan za sve. Međutim, za one koji se usude da ga prihvate, to može dovesti do izuzetnog porasta samosvijesti. Samoća nam pomaže da se odmaknemo od vanjske buke i istinski osluškujemo šapat naših srca. U ovim rijetkim trenucima samoće, susrećemo se licem u lice sa dubinama našeg bića. To je poput uranjanja u ogromni okean naše svijesti i otkrivanja novih aspekata sebe. Možda nismo ni sumnjali u njihovo postojanje. Počinjemo otkrivati one neizrečene snove i težnje koje su se tiho skrivale u dubini naših srca, čekajući pravi trenutak da se obznane. Unutrašnje putovanje je važan dio ovog procesa.
Društvo, prijatelji i mediji oblikuju nas od malih nogu. Ali u samoći i tišini imamo priliku da postavimo pitanje: “Zašto razmišljamo na način na koji razmišljamo?” Vaša izolacija postaje katalizator za oslobađanje od konformizma i uvjerenja koja nisu u skladu sa našim najdubljim željama. Konformizam je promjena u ponašanju ili mišljenju osobe pod uticajem stvarnog ili zamišljenog pritiska druge osobe ili grupe ljudi. Remek-djela nastaju u trenucima samoće jer samoća podstiče našu urođenu sposobnost da prepoznamo i slijedimo vlastiti put. Umjesto da slijedimo gomilu, mi prihvatamo svoju individualnost i krčimo vlastiti put. Ovo je moćan oblik samoizražavanja u izolaciji našeg duhovnog puta:
Put do promjene naših uvjerenja nije lak, ali nas taj put transformiše On nam daje priliku da spoznamo svoju istinu i živimo na takav način da to odgovara svrhama naše duše.
Svijest o gubitku energije u toksičnoj vezi jedno je od najdubljih spoznaja koje primamo u trenucima usamljenosti. Izolacija nam omogućava da se odmaknemo od toksičnosti shvatimo kako određene veze mogu nesvjesno crpiti našu životnu snagu. U samoći počinjemo da vraćamo energiju i dajemo prednost svom blagostanju
Važnost autentičnosti u ovom procesu se ne može precijeniti. Autentičnost se odnosi na ispravnost principa, svojstava, pogleda, osjećanja, namjera; iskrenost, predanost. U samoći otkrivamo svoje pravo “ja”, odbacujući maske koje smo možda usvojili da bismo se prilagodili društvenim normama. Naše iskreno samoizražavanje postaje svetionik, ohrabrujući one oko nas da budu isto tako iskreni. Zapamtite da samoća ne znači beskrajnu izolaciju Radi se o pronalaženju unutrašnje snage da se udaljite od toksičnih veza i postavite zdrave granice. Čineći to, razvijamo osjećaj vlastite vrijednosti koji nas inspiriše da napravimo pozitivne promjene u sebi i drugima. Ali moramo uzeti u obzir da svjesnost dovodi do pojave bola koji nastaje u procesu našeg duhovnog putovanja. Kada se suočimo sa svojim unutrašnjim stresom i prošlim traumama, prolazimo kroz proces ozdravljenja koji može biti i težak i katarzičan.
Kada nismo sputani vanjskim okolnostima, doživljavamo duboku radost i ljubav.
U ovom prostoru susrećemo pravu suštinu bezuslovne ljubavi i dešava se oslobađanje od bola.
Shvatamo da naša sudbina nije vezana za neku vanjsku potvrdu, već leži u svetinji naše duše. U tišini vlastitog društva, u zagrljaju samoće, otkrivamo posebnu, božansku vezu sa Univerzumom i našim istinskim bićem. Shvatamo da smo dio nečeg većeg, povezani sa kosmičkom mrežom energije i mudrosti. S tim u vezi, nalazimo udobnost, svrhu i dubok osjećaj pripadnosti. I vanjska intervencija više nije potrebna. Više ne tražimo od drugih da definišu ili ispune naše želje. Umjesto toga, osjećamo pravu sreću koja živi u nama. Otkrivamo moć stvaranja i pristupamo božanskoj mudrosti koja prebiva u našoj duši - tihom utočištu samoće
Na taj način stičemo razumijevanje izvan našeg ljudskog iskustva, što nas vodi do dubljeg razumijevanja života i njegovih misterija dok putujemo unutar sebe. U zagrljaju samoće otkrivamo pravu suštinu postojanja, gdje se nalazi bezgranična ljubav i otvaramo vrata ljubavi prema sebi, saosjećanju i prihvatanju. Učimo da njegujemo svoju dušu i brinemo o našim potrebama, dozvoljavajući ljubavi da slobodno teče kroz sve aspekte našeg života. Zapamtite da je transformativna moć samoće u vašim rukama. A samoća je takođe i sveto hodočašće unutar sebe. Pronađite u sebi bezgraničnu ljubav koja živi u vašoj srži i božansku mudrost koja prebiva u vašoj duši.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|