Trajna ljubav počinje tamo gdje prestaje zaljubljenost

Kad je taj trenutak kada više niste zaljubljeni? Kada se govori o ljubavi, a ne o zaljubljenosti? Ključ razumijevanja trajne ljubavi leži u "prelazu", a ne u "promjeni" s jednog stanja na drugo. Tako možemo shvatiti zašto mnogi ljubavni odnosi opstaju, kada se idealizacija završi i zašto je to kraj drugih partnerstava.

Ne bismo trebali misliti da se zaljubljivanje naglo završava te da ljubav počinje, nego da je to put koji teče od jednog do drugog.

• Fazu zaljubljenosti karakterizira idealizacija partnera: ne vidimo ga onakvim kakav on stvarno jeste, već na njega projiciramo sve svoje ideje i želje. Sve što vidimo u drugome je ono što želimo vidjeti.

• Kako počinjemo gledati svog partnera, zajedno sa svim njihovim slabostima i pogreškama, doživljavamo  "šok od stvarnosti" i moramo svjesno birati prihvaćanje tih razlika ili neprihvaćanje. U ovom trenutku istinski počinjemo voljeti svog partnera, i tek odatle možemo govoriti o ljubavi.

​
Tako možemo pronaći i razumjeti trajnu ljubav, ako uspijemo vidjeti prelaz i prilagođavanje okolnostima i vremenu. Naš partner ne mora biti savršen, trebao bi biti stvaran i uvijek tu za nas, kako bi ljubav dugo trajala.

Sternbergova teorija ljubavi
Ovaj autor govori o ljubavi kao osjećaju koji se temelji na tri principa (komponente):

• Intimnost treba shvatiti kao blizinu dvoje ljudi koji se međusobno upoznaju i otkrivaju. Na taj način mogu izgraditi povjerenje, jedno drugom otkriti vlastitu dušu.
• Strast je osjećaj želje i fiziološka aktivacija.
• Posvećenost uključuje odluku koju su oboje donijeli da ostanu zauvijek zajedno.

Savršena ljubav bi se, dakle, desila ako postoje sve ove tri komponente podjednako prisutne, mada postoje i razdoblja u kojima intimnost, strast ili obaveza imaju veću težinu, tako da par ostaje zajedno.

Prema Strenbergu, savršenu ljubav je lako naći, ali ju je teško zadržati. Ako sada uzmemo sva tri principa i ocijenimo koliko su važni, prepoznaćemo različite vrste ljubavi:

• Zadovoljstvo: Ovdje je prisutna samo intimnost. Postoji bliskost i razumijevanje.
• Zaljubljenost karakterizira strast. Postoji fizička i seksualna privlačnost. To je vrlo brza ljubav, ali  brzo i prolazi.
• Prazna ljubav temelji se na odgovornosti i obavezama. Donijeta je odluka da ostanemo zajedno i veza postoji isključivo na temelju ovog obećanja.
• Romantičnu ljubav odlikuju strast i intimnost. Obveza se ne može naći u takvoj vrsti ljubavi.
• Ljubav kao društvo: Intimnost i predanost karakteriziraju ovaj model. Dugo biste je mogli shvatiti kao veliko prijateljstvo.
• Imaginarna ljubav: treba je shvatiti kao spoj strasti i obveza, ali bez istinske intimnosti (intimnost je mnogo više od pukog seksa). Partneri se zapravo ne poznaju i teško je dugoročno održavati ovakvu vezu.

Kada shvatimo ove vrste ljubavi, možemo takođe razumjeti da su ljubav i odnosi dinamični i promjenjivi. Dakle,  kada se jedan od temelja zaledi ili konsolidira, možemo prelaziti iz jedne vrste ljubavi u drugu.

Je li zdravo stalno biti zaljubljen?
Mnogi opisuju zaljubljivanja kao suludu fazu, jer se obično značajno distanciramo od onoga što je istinito i realno. Svog partnera idealiziramo i izuzetno nam je teško biti objektivan. Stoga ono što osjećamo nije prava ljubav. Voljeti nekoga znači poznavati ga iznutra, poznavati njegovu dušu, znati što mu se sviđa, što mu se ne sviđa i zato donijeti odluku ostati uz njega.

Kada se zaljubimo, naš mozak oslobađa hormone serotonin i dopamin. Njihovo oslobađanje izaziva osjećaj sreće i radosti u nama, a mi postajemo "ovisni" o toj osobi, jer serotonin i dopamin stvaraju euforiju i zadovoljstvo, poput droge. Ali ti se osjećaji vremenom gube, ustupajući mjesto drugim, racionalnijim, a u nekim slučajevima i manje intenzivnim, emocijama.

Naš mozak je vođen strašću i srećom trenutka kad smo zaljubljeni, gotovo kao da smo životinje. Ali ako naš mozak doista voli, onda to čini racionalno, donoseći prosudbe, donosi odluke i bira sa zrelije i humanije tačke gledišta.
Trebalo bi biti zaljubljen svakog dana (osjećaj je divan), ali prije svega, trebalo bi naučiti voljeti svaku sekundu kada se dogodi neizbježno, tj. kada je zaljubljenosti kraj. Trajna ljubav znači dati određene žrtve koje u početku nismo shvatali i učiniti ono što u početku nismo činili. Moramo odlučiti da li druga osoba vrijedi za nas ili ne. ​

(www.gedankenwelt.com)