Postoje ljudi od kojih je lako i ugodno učiti. Ali postoji takođe i skupina okrutnih učitelja koji kao da nam testiraju i snagu samih kostiju.
Onaj koji je naučio da svijet nije dužan ispuniti njegova očekivanja, najvjerovatnije ima puno neispunjenih očekivanja. Što se prije to dogodilo, to je teži zadatak.
Onaj ko vas je probudio iz dubokog sna, možda je to učinio naglo.
Nimalo ne poput moje majke koja me tihim glasom budi u vrtiću. Ako niste čuli smiren glas, to je za vas morao biti šok. Gubitak naivnosti i nevinosti mnogo košta, ako želite nastaviti život.
Onaj koji vam je pokazao da drugi nisu poput vas, najvjerovatnije vam je ostao nerazumljiv. Onaj koji vam je proširio vidike očito se nije uklapao u sliku svijeta kakvu ste vi imali. Onaj koji vas je naučio kako da podnesete bol najvjerovatnije nije ostavio priliku za razgovor pošto vam je nanio puno boli. Ne znate ni što je bolje: tugovanje zbog smrti ili susret sa živima, udarajući o zid raznolikosti i nerazumijevanja. Vikati na drugoga kao u prazninu. Gledati izravno u lice samo da biste sreli nečiji odsutni pogled. Ući u izbrisane kontakte i nepročitane poruke. Onaj koji vas naučio da iskreno oprostite, najvjerovatnije nije tražio oproštenje. Možda čak nije ni razumio zašto se izvinjavate. Onaj koji vas je prevario naučio vas je da ne vrijedi lagati. I vjerovatno više od jednom. Onaj koji vas naučio strpljenju, najvjerovatnije je bio nestrpljiv. Ili možda čak i nepodnošljiv. Onaj koji vas je naučio da se ponašate u dobroj vjeri, najvjerovatnije je postupao sa vama po zakonu. A razlika je postala jasna. Onaj koji vas je naučio saosjećanju je onaj kome je ono najviše trebalo. Jer samo saosjećanje mu je moglo pomoći. Onaj koji vam je ukazao na slabosti najvjerovatnije vas je povrijedio. Onaj koji vas je naučio da se branite možda vas je prvi pogodio. Onaj koji vas je naučio kako da ne udarate na druge, vjerovatno vam je zadao težak udarac. Onaj koji vas je naučio kako da odgovorite na pitanja najvjerovatnije je ostavio mnoga pitanja bez odgovora.
Onaj koji je postao ogledalo vaših mana, najvjerovatnije vam se nije svidio.
Beskorisno je pitati: "Zašto?", jer vam se bilo koje ovozemaljsko "zašto" može činiti nedovoljno utješnim, ako ne znate koliko je duboka druga osoba. Teško je osjetiti, priznati i naglas izraziti zahvalnost koja je potekla iz nemogućeg, tj. ovih ljudi koji su nam nanijeli toliko bola. Prvo je teško, ali onda postaje sve jednostavnije. Nema potrebe tražiti brutalne učitelje. Oni će se sami pojaviti kada se javi potreba. Sve što možete učiniti je proći kroz prazan zid unutar sebe, izaći sa druge strane dna i bol pretvoriti u snagu.
Svako od nas, dolazeći do granica svog unutarnjeg pakla, preživljava najbolje što može i umije. A i sami ćemo za nekoga, čak i ne želeći to, postati okrutni učitelji. Ostaje nam samo saosjećanje, jer se sve mijenja ako tome pristupimo pošteno, postupno i sa otvorenim srcem. A mržnja opet postaje ljubav, povezujući se zauvijek negdje u dubini, usprkos različitim putevima i biografijama.
(Autor: Aglaya Dateshidze)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|