Tražite potvrdu samo od sebe, ljudi će vam ionako suditi

Ko smo mi? Zašto imamo predrasude prema drugim ljudima? Koje stvari skrivamo? Jesmo li bolji od ostatka svijeta? Jesmo li savršeni? 

​Vjerovatno ne. Ipak, nastavljamo suditi drugima. Nastavljamo stvarati priče o drugim ljudima na temelju fizičkog izgleda. Na temelju odjeće neke osobe, njihovog parfema, držanja ili jezika koji koristi. 

Zaintrigirala nas je određena osoba, ali je ne poznajemo, pa samo pokušavamo popuniti praznine u našim pretpostavkama, složiti nekakvu slagalicu.
Pretpostavljamo da je neko nepristojan samo zato što nije pozdravio susjede ili nam nisu zadržali vrata lifta. Svi imamo i dobre i loše dane. To nas ne čini ni dobrima ni lošima; to nas čini ljudima.

Svi imamo svoje asocijalne trenutke i nema ničeg lošeg u tome.
Dozvoljeno nam je da se s vremena na vrijeme isključimo iz svijeta kako bismo napunili baterije. To je sasvim u redu. Ostali ne znaju sa čime se mi nosimo (niti mi znamo sa čime se drugi ljudi nose).

Ne sudimo samo po izgledu, već sudimo i na temelju vrijednosti, uvjerenja, naše ličnosti i iskustava. Naše djetinjstvo utiče na našu perspektivu na život. Recimo da ste dijete razvedenih roditelja. Prirodno je ako razvijate nepovjerenje prema suprotnom spolu i teško vam je stvoriti smislene odnose sa njima zbog vaše prošlosti.
Nasuprot tome, osoba koja je možda izgubila roditelja u svom ranom djetinjstvu može se osjećati željnom da formira obitelj kako bi ponovo stekla ono što je nekada izgubila. 

Stvar je u tome što ne možete objasniti svoju prošlost svakoj osobi koju sretnete i ne možete im objasniti cijelu sliku, tj.  zašto se ponašate na određeni način ili zašto izgovarate ono što izgovarate. I to je u redu.
Ono što je važno jeste da znate odakle dolazite i da pokušavate postati bolja osoba od one kakva ste bili ranije. I to je svakodnevni rad.
 
Ostatak svijet može reći ili misliti bilo što. Važno je da se oslobodite predrasuda jer je to jedini način na koji možete rasti kao osoba. 
Suđenje i predrasude su bolni, ali je i prirodno. To je neraskidivi dio našeg života. To je zato što opažamo vlastitim očima, slika svijeta kroz naš objektiv. Filtriramo ljude kroz naše razumijevanje svijeta.

Oslobađanje od predrasuda možda nije tako lako kao pranje posuđa. To je proces. Sve dok ste svjesni koliko smo svi različiti i koliko smo različitih iskustva imali u prošlosti, napravili ste prvi korak.

​Donošenje sudova nikada nije lako; to je kao igla koja bocka vaše prste. Nije smrtonosno, ali ne možete zanemariti bockanje po koži; to vam može izmijeniti dan, pa čak i nanijeti vam fizičku nelagodu.

Tako je sa tuđim osudama i presudama. Ne želite dopustiti da vam one uništi život, ali vam mogu pokvariti dan. Dopuštate da vam lebde poput oreola nad glavom.
Snaga je ipak u nama. Proces možda ne možemo zaustaviti, ali možemo promijeniti način na koji reagiramo na njega. Potvrda dolazi iznutra. Ona ne potiče od ljudi koji su vas upoznali prije nekoliko dana ili su proveli samo sat vremena sa vama. 
Oni vide samo djelić slika o vama, ne vide cijelu sliku. Zapamtite to.