"Trebalo bi..." - riječi koje vas usporavaju i ometaju

Image credit: Christian Sampson

"Trebalo bi započeti sa zdravijom prehranom." "Trebalo bi nazvati mamu." "Trebaolo bi reći šefu da zaslužujem povišicu." "Trebalo bi vježbati kao što mi je liječnik rekao." 

Veliki broj "trebalo bi" nas muči svaki dan, pretvarajući se u prave prepreke koje nas prate i "održavaju se" na temelju prilika koje se nikada ne dogode.
Ovo "trebalo bi" se pretvara u neku vrstu utopije, u neispunjene snove, u nesalomive zakone i prepreke koje nam ne dopuštaju napredovati. "Trebalo bi" su, bez ikakve sumnje, riječi koje nas vezuju za strahove, nesigurnosti i nedostatak djelanja. Dakle, potrebno je da se riješimo težine ovih riječi, koje imaju moć da nam poprilično otežaju život. 

"Trebalo bi" + (popuni sam)
Koliko puta ste izgovorili riječi "treba" ili "trebalo bi" ili "trebalo je" u zadnjih nekoliko dana? Pretpostavljam da ih niste pokušavali prebrojati, ali kladim se da ste ih izgovorili više nego što ste htjeli. "Trebalo bi" je nesumnjivo jedna od riječi koja najviše pokazuje naš unutarnji dijalog.

Ovaj glagolski oblik vezan je za iracionalne ideje, ona uvjerenja koja nas smaraju i ne dopuštaju nam zadovoljavajući život. Ta uvjerenja vrlo su duboko ukorijenjena u našim mislima i upravljaju našim postojanjem. No, umjesto da su polazišna tačka za dobivanje nečeg većeg, ono što one čine jeste upravo suprotno: blokiraju našu tendenciju prema djelovanju.
"Trebalo bi" ili "moralo bi/morao bih" imaju tendenciju da se javljaju zajedno uz "uvijek" ili "nikad". Ništa ne zvuči tako "definitivno" i strogo. Mnogi ljudi upotrebljavaju ove riječi kao način laganja sebi. Oni misle da nametanjem zadataka sebi uz uslov, oni ga "naglašavaju" na svom dnevnom redu, kada u stvarnosti oni povećavaju šansu da te zadatke nikada ne ispune

"Trebalo bi" ne stvara akciju, nego negaciju
Kada ukazujemo da nešto treba učiniti, većinu vremena to ne izražavamo kao neposrednu akciju. Umjesto toga, sve što "planiramo" ostaje neispunjeno obećanje, ideja predana slučajnosti, ili čak nesvjesni način "uvjeravanja" da ćemo se promijeniti.

Svako "trebalo bi" koje nije ispunjeno znači da ne bi uopšte trebalo da se učini. Ove riječi imaju tendenciju da vas mentalno opterećuju i stvaraju obaveze koje uopšte ne želite u svom životu. Ovakvo mentalno opterećenje i osjećaj "obaveze" vas dalje usporavaju i ometaju u onome što biste zaista htjeli.

"Unbalanced scales", autor: Stevn Dutton

Na primjer, ako kažete "trebalo bi smršati jer mi je liječnik rekao da se moji poslednji nalazi ne izgledaju dobro", vi razmišljate o problemu. To je u redu. Ali ne razmišljate o rješenju. Možda se rečenica nastavlja: "Trebala bi držati dijetu" ili "Trebala bi otići u teretanu." Obje su teorijske akcije, uz više izgleda da budu odbijene nego prihvaćene. Ako bismo, umjesto konstantnog dodavanja uslova u budućnost, rekli "Započeću sa zdravijom prehranom" ili "Prijaviću se u teretanu", možda bi bilo lakše izvesti radnju. Međutim, to još uvijek nije idealno rjepenje. Najbolje je u takvim situacijama napraviti prvi korak: odmah se riješite svega iz vašeg frižidera što nije uključeno u zdravu prehranu i počnite vježbati.

Riješite se svih "trebalo bi" i olakšajte sebi život
Hajde da se vratimo primjeru osobe koja odlazi liječniku i kojoj se preporučuje niz mjera da izgubi na težini, međutim, pacijent dovodi u pitanje te mjere. 

U nemogućnosti da razumije logiku onoga što stručnjak predlaže, ne može preuzeti kontrolu nad situacijom. Možda, ako bi liječnik detaljno objasnio znanost koja se krije u odnosu između vježbanja i zdravlja, pacijent bi rekao "moram" umjesto "trebalo bi... ali ne vidim razlog za to, osim što mi je taj zadatak nametnut".
Iracionalni pritisci i misli koje počinju sa riječima "treba/trebalo bi" se guraju u naše umove od ranog doba: "Moram dobiti dobre ocjene", "Moram poslušati svoje roditelje i svoje učitelje", "Moram diplomirati", "Moram osnovati obitelj." Spisak se nastavlja unedogled.

Zašto bi "trebalo" učiniti svaku od ovih stvari? Mislite zato što nam tako nalaže kultura, društvo ili tradicija u kojoj smo odrasli? Ne, to nije dovoljan odgovor. Šta ako shvatimo da polaganje svih testova, školovanje, diplome i udovoljavanje našim roditeljima ne bi trebalo da budu zadaci "na našim leđima"? 

Kad riječi "trebalo bi" čine da se osjećamo krivima i preplašenima
Socijalne norme već dugo traju i zato većina nas ne sumnja u njih i ne dovodi u pitanje njihov značaj. Sva "trebalo bi" koja nam se nameću moralnim ili kulturološkim pravilima nisu smišljena da bi nas zamarala ili progonila, ali ona postoje i često nas ometaju u donošenju naših vlastitih odluka.​
Što se događa ako ne ispunimo ono "treba/trebalo bi" koje smo naučili od kada smo se rodili? Ono nas plaši i sprječava da budemo sretni. Sva "trebalo bi" koja ne ispunimo čine da se osjećamo krivima. ​

Misao koja nalaže da "kad razbijemo neki društveni mandat, nanosimo štetu našem društvu", nije istinit u mnogim prilikama. Ukoliko ne želite da nastavite sa školovanjem i/ili da steknete neku višu diplomu, ne znači da ste (postali) loši ljudi.  Ako se ne vjenčate i ne oženite, ne pretvarate se u prijetnju zajednici.

Imajte na umu koji postupci će vas učiniti sretnima, čak i ako ne nose težinu tog "treba". "Zaposlite" svoje ruke i svoj mozak i pretvorite svoje misli u akcije. Neracionalne ili naslijeđene ideje stalno su najveća prepreka za ispunjen život.
​