Tuga i psihoza: kako su povezani?

Gubitak može izazvati psihotične simptome, a psihoza često pokreće proces tugovanja. Saznajte kako su ova dva stanja povezana.

Tuga je fenomen sa kojim se svi mi moramo suočiti u nekom trenutku svog života. Stoga, vjerovatno manje-više znate o čemu se radi i kako je prepoznati.

S druge strane, psihoza je najčešće stanje koje smatrate prilično udaljenim i nepoznatim. To nesumnjivo nije bolest koju biste očekivali da ćete ikada doživjeti. Ipak, u stvarnosti, tuga i psihoza su povezane na nekoliko nivoa.
Općenito smo skloni grupirati i diferencirati psihološke poremećaje u kategorije. Ovo radimo kako bi se poboljšalo razumijevanje i kako bi se intervencije učinile konkretnijim. Međutim, ne treba zaboraviti da je mentalno zdravlje složenije i da često postoje komorbiditeti, tj. jedno stanje se javlja uz drugo.
Stoga neki poremećaji mogu dovesti do pojave drugih. Važno je prepoznati svaki od njih kako bi oboljeli povratio kvalitetu života. Ovo je neophodno kada se tuga i psihoza javljaju zajedno.

Tuga i psihoza
Prije nego što se pozabavimo načinima na koje su tuga i psihoza povezani, ukratko ćemo opisati svaki od ovih poremećaja. Jer ponekad su ideje koje imamo o njima zasnovane na pogrešnim vjerovanjima.
Tugu možemo definirati kao emocionalnu reakciju koja slijedi nakon gubitka koji se smatra značajnim. Dakle, to je psihološki proces razvoja određenih emocija kako bi se omogućilo osobi da se prilagodi novoj situaciji. Tuga se obično povezuje sa, na primjer, smrću voljene osobe, razvodom ili raskidom. Međutim, u stvarnosti, može se pojaviti nakon bilo koje vrste gubitka. Na primjer, ona se može javiti kada prelazite iz jedne vitalne faze u drugu, gubitak prilike za posao ili čak gubitak nekih od vaših vlastitih sposobnosti.
S druge strane, psihoza obuhvata niz mentalnih poremećaja koje karakteriše gubitak kontakta sa stvarnošću. Ona utiče na misli, emocije i ponašanja. Nadalje, uključuje simptome kao što su halucinacije, deluzije, zbrkano razmišljanje i neorganizirano ponašanje.
​Treba napomenuti da psihoza nije bolest sama po sebi, već da se ovaj skup simptoma može pojaviti u različitim stanjima. Na primjer, javlja se kod šizofrenije, psihotične depresije ili čak kod izoliranih psihotičnih stanja uzrokovanih upotrebom supstanci ili snažnim stresom.

Kako su tuga i psihoza povezane?
Na prvi pogled, tuga i psihoza mogu izgledati kao potpuno različite i odvojene cjeline. One nisu isto stanje, ali mogu biti blisko povezani na različite načine.

Psihoza u okviru procesa tugovanja
Ovo je jedno od najčešćih iskustava i ono koje su mnogi ljudi koji su iskusili tugu možda pretrpjeli. Naime, ponekad se u procesu mentalne obrade gubitka psihotični simptomi mogu pojaviti na izolovan i privremen način.
Na primjer, oboljeli može vidjeti, čuti ili osjetiti prisustvo preminule osobe. Ovo se dešava veoma često. Zapravo, to se događa toliko često da se  procjenjuje da je između 30 posto i 60 posto udovica doživjelo ove vrste halucinacija nakon smrti supružnika.

S druge strane, tuga može biti okidač za prvu pravu psihotičnu epizodu. U ovom slučaju, to nije privremeno stanje, već obično predstavlja početak bolesti koja je uspavana i nastala je zbog situacije.

Tuga u djetinjstvu i rizik od psihoze u odraslom dobu
British Medical Journal objavio je članak o odnosu između ova dva poremećaja. Ovo istraživanje je pokazalo da smrt člana porodice u djetinjstvu značajno povećava rizik od neke vrste psihoze u odrasloj dobi.

Vjerovatnoće su bile veće ako je preminula osoba bila dio uže porodice. Osim toga, što je dijete bilo mlađe u trenutku gubitka, to su bile veće šanse da kasnije oboli od psihoze.

Gubitak zbog bolesti
Psihoza sama po sebi može biti glavni uzrok velikog gubitka, kako za osobu koja od nje pati, tako i za one koji su joj bliski. Nakon pojave bolesti, sposobnosti i kapaciteti pojedinca su ograničeni. Nadalje, u mnogim slučajevima je ugrožen njihov kvalitet života, kao i načini na koji se odnose prema svijetu. Ovi gubici mogu biti izuzetno značajni, a njihov emocionalni uticaj je isto tako intenzivan.
U mnogim slučajevima, pokreće se ono što nazivamo djelimičnim procesima tugovanja. U ovim slučajevima, osoba je još uvijek fizički prisutna, iako je na psihološkom nivou odsutna ili je drugačija. Međutim, gubitak nije potpun ili nepovratan. 
Osim toga, s obzirom na evoluciju poremećaja po epizodama, tuga se ponavlja i nikada ne prestaje. Iz tog razloga, bitno je da pacijent i oni oko njega dobiju adekvatnu pažnju i smjernice. Pacijentu je potrebna pomoć da procesuira i upravlja svojim emocijama, od trenutka postavljanja dijagnoze pa nadalje. U suprotnom, loše upravljanje tugom će pogoršati cijelu situaciju.

​Zajedničko razumijevanje
Postoje različiti scenariji u kojima se tuga i psihoza mogu pojaviti zajedno. Kod svih njih, prepoznavanje prisustva oba poremećaja je neophodno prilikom planiranja bilo kakve intervencije. Kao što smo ranije spomenuli, mentalno zdravlje je složenije. Iz tog razloga, sva prilagođavanja i pomaci usmjereni ka izliječenju će imati sveukupni pozitivan uticaj.
Zanemarivanje jednog od faktora kako bi se fokusiralo samo na najistaknutije samo će ometati i produžiti proces oporavka pacijenta. Mora se imati na umu da je situacija svake osobe jedinstvena i složena. Zaista, bitno je da se ova činjenica uzme u obzir prilikom planiranja bilo kakve intervencije.

(reference:
exploringyourmind.com)