Tvoj neprijatelj je tvoj rođak iz prošlog života, kažu mistici

Vaš neprijatelj je vaš srodnik. Ovo je složena izjava, ali pokušaću je objasniti. ​"Čovjekovi neprijatelji su mu bliski", tako govori i Sveto pismo. 

Rođaci češće zavide, nasilno nas napadaju, mogu učiniti više štete od ostalih ljudi, svjesni su svih naših slabosti. Ali postoji i drugo, tajno značenje: svi čovjekovi neprijatelji u ovom životu su njegova bivša rodbina. ​

To je često razlog mržnje i progona od strane čovjeka kojem nismo učinili ništa loše. Takvi nas zamrznu na prvi pogled! I počne nam činiti štetu.
Doduše, možda ne baš na prvi pogled. U početku je to prepoznavanje. Čovjek koji nam je postao neprijatelj, pokušava komunicirati sa nama, dosađuje nam, nameće nam prijateljstvo i komunikaciju. Moglo bi to trajati kraće, moglo i duže, ali to razdoblje zanimanja za nas obično postoji. I tek nakon toga, neprijatelj pokazuje neprijateljstvo i napada, počne klevetati, progoniti, nanositi štetu ... No, nama se čini da nema razloga za mržnju i progon! Možda zavist. Ali zašto je upravo on vezan za nas, zašto nas bira za neprijatelja? Prati nas, kopa po stranicama na društvenim mrežama, uhodi, saznaje informacije, misli o nama?
A ponekad je to i pravi rođak. Što se u početku činilo normalnim, jer nas je pokušavao i zavoljeti. A onda okrene drugi list Počinje izlijevati bijes, truje nam život, maltretira nas; da, to se takođe događa.

Jedan indijski filozof mistike rekao je da je taj neprijatelj naš najbliži krvni srodnik iz prošlog života. U Indiji vjeruju u prošle živote, vjeruju tisućama godina i postoje čudne činjenice koje tjeraju na razmišljanje. Neprijatelj je bio naš najbliži rođak, naš "dom", član obitelji. A nešto se dogodilo između nas što ga je natjeralo da nam posveti cijeli svoj život. Možda smo ga u prethodnom životu ostavili da umre u pustinji zbog nekog gadnog zločina. A kao članovi obitelji mu nismo pomogli jer je njegov zločin bio previše monstruozan. Napustili smo ga. I on je ostao u pustinji da umre sam.

Možda je bio napušten od strane supruge, koja je pobjegla od okrutnog muža i osramotila ga. A taj suprug u novom obličju u novom životu progoni svoju ženu. Ili je sestra otrovala drugu iz zavisti. I u ovom životu nastavlja mrziti svoju sestru, čak i ako joj je sestra rođena u potpuno drugom obliku, a sada joj je ime Nikifor Mihajlovič, čak se i to događa. Neko je htio ubiti oca kako bi preuzeo nasljedstvo. Otac mu je oprostio, ali crna duša nije oprostila! I u ovom životu očev ubojica opet lovi oca, iako je sada deset godina mlađi od svog bivšeg sina.

Sve izgleda vrlo zbunjujuće, ali smisao je jasan. Nije samo to što ljudi u ovom životu osjećaju ljubav prema nama - to je priznanje, kako su vjerovali stari filozofi. Prepoznajemo one koje smo nekad voljeli i pružamo im ruku.
No, i mržnja je takođe prepoznavanje. Otkrićemo i onoga koji je počinio neki zločin protiv nas u prošlom životu, a to je često bio naš rođak. I on će nas prepoznati. U početku, on to jednostavno osjeća (iako ne može objasniti), a zatim nas počinje progoniti, jer zlo ne poznaje mir. I često se takva osoba iznova rađa u našoj vlastitoj obitelji kako bi nam bila bliža ... Neprijatelji nam se vraćaju kako bismo pronašli izlaz iz situacije, odnosno kako bismo riješili neku situaciju. Ili se pomirimo sa neprijateljem - ali to je vrlo rijetko, oni se ne namjeravaju pomiriti, a mi ih ne napadamo, to je njihova agresija. Ili ih pobjeđujemo, preduzimamo mjere zaštite, zaustavljamo napade.
Ako se uspijemo zaštititi u ovom životu bez nanošenja pretjerane štete napadaču, kako ne bismo opteretili našu karmu, pobijedili smo i završili svaku zavjeru. Poboljšali smo svoju karmu i dali neprijatelju priliku da ne čini zlo. Tako je rekao ovaj indijski mistik, objašnjavajući prirodu zlobe i zavisti. 

Mnogo smo bliži svom neprijatelju nego što mislimo, mnogo bliži - nekada smo bili najbliži ljudi. Ili možda u ovom životu najbliža osoba čini zlo ... I situaciju se mora ispravno dovršiti. Priroda bezobzirne mržnje se razumije s ove tačke gledišta. Mržnja, poput ljubavi, ne nestaje bez traga.
Ta se hipoteza ne može znanstveno provjeriti, iako sjećanja iz prošlih života proučavaju filozofi, psiholozi, psihijatri i antropolozi. Ali neobična pojava mržnje i progona uistinu je misterija, kao što je i pojava ljubavi ili simpatije.

(autorka: Anna Kiryanova
zen.yandex.ru)