U Danskoj je empatija školski predmet koji djeca počinju učiti rano

Saosjećanje, empatija. To je sposobnost da se stavite u poziciju drugih ljudi, da osjetite ono što oni osjećaju, da budete tu zbog njih, da ih razumijete. Drugim riječima, da gledate očima drugog čovjeka, slušate ušima drugoga i osjećate kroz srce drugog.​

Prava empatija zahtijeva duboko razumijevanje emocija drugog, istupanje iz poznatog i gledanje na svijet kroz potpuno drugačiju perspektivu. Kroz oči patnika, kroz iskustva mučenika. Jednostavno rečeno, riječ je o pronalaženju dijelova drugog ljudskog bića u sebi.

Empatiju ne mogu svi osjetiti. Neki ljudi jednostavno nisu sposobni razumjeti kako se drugi osjećaju. U isto vrijeme ona nekima dolazi prilično prirodno.
Ljudi u Danskoj tačno znaju kako je to osjećati emocije druge osobe. Zašto?
Jer u Danskoj empatija nije samo lijepa, "dopadljiva osobina" koju treba posjedovati. To je obavezan školski predmet koji svako dijete uči dok je još malo, dok raste. Koliko je to  nadahnjujuće?

Prema jednom izvještaju UN o sreći, Danska je navedena kao jedna od najsretnijih zemalja na svijetu. Ovaj je izvještaj prvi put izašao 2012. godine, i otad je Danska  među 10 najsretnijih zemalja od njih 155. I čini se da je podučavanje i uvođenje empatije kao važnog aspekta života definitivno jedan od razloga zašto su ti ljudi najsretniji.

Podučavanje empatije u Danskoj je obvezno još od 1993. godine. Prema internetskim stranicama The Danish Way, ovaj je predmet od presudne važnosti u danskom kurikulumu. U svakoj danskoj školi postoji razred pod nazivom "Klassens tid", koji se obično održava jedan sat tjedno. U ovom razredu učenicima (u dobi od 6-16 godina) je dopušteno i ohrabreni su da dijele svoje probleme sa vršnjacima i  svojim učiteljima kako bi jedni drugima mogli pomoći da pronađu najbolje rješenje za svaki problem u kojem se nalazi svako dijete u učionici.

Oni jednostavno slušaju i pokušavaju pomoći jedni drugima. Ulažu napore u pronalaženje rješenja i tu su jedni za druge, ne natječući se jedni s drugima. Smatra se da se ova mala djeca trebaju natjecati isključivo sa sobom, a ne s drugima. ​

Uče da životni fokus nikada ne bi trebao biti na trijumfu iznad drugih, već na udruživanju snaga i zajedničkom radu u životu. Pomoći onima kojima je to potrebno, motivirati se, nadahnuti, podijeliti svoju mudrost, prenijeti svoje znanje i najvažnije, biti nesebičan.
A ako nemaju ništa problematično da podijele, djeca često to vrijeme provode družeći se, opuštajući se i uživajući u hyggeu (hige). Za one od vas koji nisu upoznati sa hyggeom, ovo je riječ (i glagol i pridjev) koja nema doslovni prevod. Prema Dancima, to je koncept blagostanja. Često ga koriste kako bi opisali određeni osjećaj ili trenutak podijeljen sa nekim dragim. To se može opisati i kao stanje apsolutnog blaženstva i utjehe, potpunog odsustva frustracije ili bilo čega emocionalno opterećujućeg, drugim riječima to je čista sreća.

​Mnogi ljudi širom svijeta pisali su puno o svojim postupcima. Ali jedna od najpopularnijih autorki koja razrađuje ovu temu je američka spisateljica i psiholog Jessica Alexander, autorica knjige „Danski način odgoja djece: Što najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgajanju samopouzdane, sposobne djece“.
"Dijete koje je prirodno nadareno u matematici, bez učenja saradnje sa vršnjacima, neće daleko stići. Trebaće mu pomoć u drugim predmetima. Odlična je ideja podučavati djecu empatiji od rane dobi, jer niko ne može prolaziti kroz život potpuno sam “, kaže Jessica Alexander.

Ona zatim nastavlja: "Mnoge studije pokazuju da kada nekome nešto objašnjavate - na primjer, matematički problem - ne samo da i vi učite predmet mnogo bolje nego onda kada biste ga sami učili, već takođe razvijate i empatijske vještine koje su dalje ojačane tako što morate biti oprezni o načinu na koji druga osoba prima informacije i morate se staviti u poziciju drugog kako biste shvatili kako njihovo učenje funkcionira“.