U vama je i raj i pakao

Ono što smo kao ljudi puno je više od onoga što pokazujemo svijetu i puno je više od onoga što o sebi mislimo. Naša svjetla i sjene dio su cjeline kojoj pripadamo.

Šta su to naše sjene? Naše sjene su naš osobni pakao koji ne želimo prepoznati u sebi. To je ono na čemu insistiramo na prikrivanju. Ponašanja, misli i emocije koji su za nas neprimjereni i neprihvatljivi. Sve što u našoj kulturi učimo da ne možemo biti  je ono što potcjenjujemo. To je ono zbog čega sudimo i kritiziramo druge.

Nastojimo pokazati samo jedan dio sebe. Što je gubitak energije koji upravo završava usmjeravajući se protiv nas.

"Čovjek ne postaje prosvijetljen zamišljanjem svjetlosnih figura, već osvješćavanjem svoje tame."
- Carl Jung

Svijet nije samo sastavljen od svjetlosti
Vjerujemo da naša snaga leži u tome što smo otkrili našu najprijatniju i veselu stranu. Ona pokazuje stalni osmijeh i stalnu spremnost da budu dostupni drugima.
Ne mogu sve situacije biti takve. U mnogim okolnostima je potrebno izraziti tugu, bijes, nelagodu, ljutnju i sve aspekte koji su socijalno „negativni“.
Potiskivanjem tih stanja koja se prirodno i spontano javljaju u nama koja su odgovor na niz životnih iskustava, negiramo izraz svog bića. Zbog toga ti aspekti dobivaju veći intenzitet i otkrivaju se na neprimjeren i nerazmjeran način.
Primjer: kada smo nakupili puno bijesa u sebi dogodi se situacija u kojoj napokon eksplodiramo i  iskalimo vani sve na konkretnoj situaciji i osobi. Kada se to dogodi, posljedice su neugodne, a mi smo ispunjeni krivnjom što smo reagirali na tako neprimjeren način.

Prihvatimo našu sjenu
​Suočeni sa krivnjom, koja se stvara našim neprikladnim izražavanjem ponašanja koje želimo odbaciti,  skloni smo zaključati to ponašanje  kako bismo ga spriječili da se ponovo manifestira.
Ono što ne razumijemo je da upravo podstičemo ono što nas tjera da se u nekoj situaciji neprikladno izrazimo.
Ako možemo postati svjesni ovog procesa, preduzimamo korak prema prihvaćanju  svoje sjene. Odmaknuti se od toga da ne želimo i prepoznati da je i to dio nas.
Da bi svjetlost postojala i zasijala, potrebno je prepoznati sjene, tako da se može uspostaviti ravnoteža, a ne prelaziti iz jedne krajnosti u drugu; i to na razini naših misli, emocija i ponašanja.
Jedino tako što dopuštamo da bez napora i prirodno budemo ono što jesmo, možemo se osjećati cjelovitim. Prihvaćanje budi našu savjest i čini da sebe s ljubavlju vidimo onakvima kakvi jesmo.

Kombiniranje suprotnosti
Tako se formira naš svijet: spajajući  suprotnosti , dualnost svega i ničega, života i smrti.
Prihvaćajući da smo stvoreni od tih suprotnosti prepoznajemo sve ono što izbjegavamo biti i odbacujemo kao dio cjeline. Postajemo humaniji,  stičući razumijevanje i poštovanje ljudi koji nas odbacuju.
Krećemo od prosuđivanja do razumijevanja, kako sebe tako i onih oko nas. A to uzrokuje buđenje sklada, ravnotežu suprotnosti.

Nema dobrog i lošeg. Postoji integracija pola, ravnoteža ovog odnosa.

Kada smo u sukobu s nekim od naših aspekata, na primjer, ako pratimo pravilo "Ja sam odgovorna osoba, ne mogu sebi dozvoliti da to bude drugačije", uvijek se trudite da ispoštujete to pravilo. Međutim, to na kraju iscrpljuje i može doći vrijeme kada neminovno pređete u drugu krajnost.

Kada izliječimo sukob unutar nas, možemo krenuti prema integraciji i ravnoteži.

"Ako patite, to je zbog sebe; ako ste sretni, to je zbog sebe; ako ste radosni to je zbog sebe. Niko nije odgovoran za to kako se osjećate, samo vi i niko drugi osim vas. Vi ste i raj i pakao."
-Osho-