Pojavljivanje knjige «Žene koje trče s vukovima» Clarisse Estes dovelo je oživljavaja bezvremenog, dobro poznatog, ali dugo potiskivanog i skrivanog ženskog arhetipa: arhetipa divlje žene. Knjiga je doživjela veliki uspjeh, prevođena je na 18 jezika, i već se pojavila u nekoliko izdanja.
Ono što je interesantno u vezi sa tekstom je to da on pruža bogat, dinamičan, magičan i veseo opis istinske ženske prirode pozivajući na njen preporod. Osnovna stavka i ideja je da svaka žena unutar sebe posjeduje moćan divlji duh i snagu, naime, duh vuka. Ovaj duh nosi moćnu, vitalnu, pokretačku i stvaralačku energiju koja se rađa iz spontanosti ženinog prirodnog i nesputanog načina života. Ova «životinja» u ženi može biti i vrlo žestoka, zna kako da se zaštiti od predatora i prevlada nedostatak iskustva. Vuk je jak i zna kako da pokaže svoju snagu, čak i ako je već dugo vremena mirovao.
"Voljeti jednostavna zadovoljstva je lako. Ali za istinsku ljubav potreban je heroj koji umije upravljati sopstvenim strahom. "
-Clarissa Pinkola Estes- Vučica je pogrešno shvaćena i stigmatizovana životinja. Njena divlja strana nije čista i nekontrolisana žestina. Ona zna kako da bude glavna u čoporu. Ona je sposobna da bude vođe bez straha ili nesigurnosti. Ona uči iz svojih iskustava i zna kako da se brine o sebi. "Ta Divlja žena, La loba, koja živi u pustinji nosi mnoga imena i provlači se kroz sve narode tijekom stoljeća. Slijede neka od njezinih starih imena: Majka Dana je Majka-Stvoriteljica-Božica svih bića i svega učinjenog, uključujući nebo i zemlju; Majka Nyx vlada svim stvarima iz blata i tame; Durga upravlja nebom i vjetrovima te mislima ljudi iz kojih se širi sva stvarnost, Coatlique podaruje život čedu svemiru koje je vragoljasto i teško ga je nadzirati, ali ona poput vučice ujeda dijete za uho kako bi ga umirila; Hekata, stara vidjelica koja zna svoj narod”, a koju okružuju miris humusa i Božji dah. Postoje još mnoge, mnoge. One su slike onoga i onih što žive pod brežuljkom, daleko u pustinji, tamo u dubini." - Clarissa Pinkola Estes, "Žene koje trče s vukovima" - VUK I MODERNE ŽENE
Divlja Žena ne podnosi naredbe poput modernih žena u reklamnim kampanjama u kojima se i dalje iskorišćava njena ženstvenost, ili se nalaže šta je «pravilno i poželjno» za svaku ženu.
Divlja Žena ne podliježe bilo kojoj vrsti nametljivosti ili trendovima. Ona ne dozvoljava drugima da joj govore kojim putem treba da ide i kakav život da vodi. Divlja žena je kreativna, strastvena, instinktivna i mudra. Biti žena je privilegija. Pa ipak, naša kultura skriva i «zakopava» ovu činjenicu. A ponekad je zakopavaju i same žene. Tokom istorije naše civilizacije žene je često imala i ključne uloge. U početku su jedine uspostavljene krvne veze bile preko žena. Ljudske grupe su se okupljale oko majki, jer se o očinstvu nije mnogo znalo. Ljudske zajednice su počela sa i od žena. "La loba je čuvarica duše. Bez nje gubimo oblik. Kad ne postoji otvoren kanal prema njoj, kaže se da su ljudi bez duše ili proklete duše. Ona oblikuje kuću duše i rukom je dograđuje. Ona je ta koju vidimo u staroj pregači. Ona je ta čija je haljina sprijeda dulja nego straga. Ona je ta koja tapa-tapa-tapka. Ona izrađuje dušu, odgaja vukove i čuva sve divlje." - Clarissa Pinkola Estes, "Žene koje trče s vukovima" - Na samom početku čovječanstva, "divlja žena" je imala svoje mjesto. Danas je, međutim, ženskost i ženstvenost izgubila vrijednost. Mnoge žene pokušavaju postići autonomiju imitiranjem i kopiranjem muškaraca, ali divlja žena nije muško. Ona je divlja i odlučna žena koja cijeni svoju ženstvenost. Divlja žena ne dozvoljava nikome da ima moć nad njenim tijelom. Ona ili «pleše» sama ili sa pravim partnerom. Prihvata i naklonjena je onima oko sebe. Vesela je i povezana sa svojim instinktima i željama. Ona ne dozvoljava bilo kome da joj kaže čemu treba da teži, kada treba da ima djecu, ili kako da se ponaša da bi dobila saglasnost i odobrenje od drugih. Divlja žena ne zavisi od odobrenja drugih. IZAZOV VUKA
Naša kultura nameće stereotipe o "doboj ženi" i "lošoj ženi". Prva je krotka, poslušna, ugledna, «čedna» mnogi smatraju da je savršen primjer vrlina (koje su, usput budi rečeno, izmišljene). «Loša žena», sa druge strane, rizikuje ovu vrstu stabilnosti i «respekta» u društvu jer želi napredovati i razvijati se. Zbog toga se u mnogim društvima mogu čuti riječi «vještica», «kučka», pa i neke gore psovke. Ovo su žene koje ljudima daju nešto o čemu će «pričati», s obzirom da su takvim ljudima sopstveni životi isprazni i dosadni.
Svima je poznata legenda o Rimu i njegovim osnivačima Romulu i Remu koji su preživjeli zahvaljujući vučici koja ih je dojila. U klasičnom Rimu, žene su imale svoje istaknute uloge i nisu bile potiskivane. Bile su angažovane u politici, astrologiji, matematici i još mnogo čemu. Bile su i odlični govornici. Iako je «divlja žena» spremna da pruži mnogo, ona nije «pripitomljena». Ona zna da može otići bilo kad, a da ne mora birati jednu destinaciju. Za divlju ženu, destinacija je mnogo. Zna da pripada sebi, zbog čega se i može posvetiti svemu ostalom. Ne plaši se da pruži ljubav i pažnju, jer je slobodna. Ne plaši se patnje, jer zna da je jaka. Divlja žena je odličan prijatelj. Ona je lojalna i zaštitna. Takođe i vrlo duhovna: ona usmjerava svoj život prema univerzalnim vrijednostima, a ne na krajnje dnevne ili mjesečne ciljeve. Ona voli umjetnost jer zna da je to najbolja područje slobodnog izražavanja. Ona voli sebe, ali nije narcisoidna ili egotistična. Ovaj «divlji vuk» je unutar svake žene. Sve što žena treba da uradi je da skupi hrabrost i da ga probudi.
"To Sebstvo vučice-žene mora imati slobodu kretanja, govorenja, ljutnje i stvaranja. To Sebstvo je trajno, otporno i posjeduje visokorazvijenu intuiciju. To je Sebstvo koje poznaje duhovne poslove smrti i rađanja."
- Clarissa Pinkola Estes, "Žene koje trče s vukovima" -
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|