Uprkos svim razočarenjima, i dalje vjerujem u dobre ljude

Još uvijek ima poštenih, odgovornih, iskrenih, prijateljskih, sposobnih, brižnih, razboritih ljudi u svijetu. Još uvijek postoje ljudi koji su daleko od gorčine, sebičnosti, licemjerja, oholosti i svih razočaranja u društvu.

To su ljudi koji nam pružaju utjehu i čine da vjerujemo da čovječanstvo nije izgubljeno. Oni nam pomažu da povratimo vjeru u mogućnost ponovne izgradnje svijeta koji nije uprljan interesima, lažima i varkama.
Oni su prirodno ljubazni, pažljivi i skromni, iako to možda ne shvataju. Često nisu svjesni da nas čine sretnima. Oni ne znaju koliko su važni.

"Zaista je divno to što niko od nas ne mora da čeka niti jedan trenutak prije nego počne činiti svijet boljim mjestom." 

Ono što učimo od dobrih ljudi
Ovo divni ljudi nam ne nude samo osmijehe, utjehu i sreću. Oni takođe nude lijepe uspomene koje postaju životne lekcije kroz naša emocionalna iskustva.

Srećom, naši se putevi ukrštaju sa njihovim i tada učimo da dobri postupci vrijede više od dobrih namjera. Učimo da se ono što nudimo drugima uvijek vraća nama umnoženo. 

Život sam po sebi nije stabilnost, već učenje i znanje kako hodati u ravnoteži. 

Da bismo to mogli učiniti, moramo se dobro osjećati unutar sebe. Jedina opcija koju imamo je odbaciti loše namjere i shvatiti šta možemo naučiti iz negativnih emocija.
​
Učenje emocijama, učenje ljubaznosti
Činjenica da ljudi nemaju uvijek dobre namjere i pozitivna osjećanja ne čini ih lošim ljudima. Čini ih normalnim ljudima. Postoji mnogo konfuzije u vezi sa tim, s obzirom da često označavamo ili prosuđujemo osobu u potpunosti na temelju nekoliko izolovanih činjenica. 
Primjerice, osjećaj ljubomore, bijesa, ljutnje ili zavisti je potpuno prirodan, a mi ne smijemo biti mučeni time. Treba biti posebno oprezan da se ne ponašamo prema tim osjećajima i emocijama, da ne dopustimo da nas vode.
Drugim riječima,  ne bismo smjeli dopustiti da "proključamo" poput vulkana,  niti dopustiti da određene okolnosti dominiraju nama. Možete osjetiti zavist ako vidite da neko drugi ima nešto za čim čeznete, ili kada vidite da neko drugi napreduje u svom životu dok ste vi ostali zaglavljeni. Takve emocije ne bi trebale biti razočaranja ili frustracije, već prilike za rast.
Ovakve emocije ne znače da imate loš karakter. Uz jednostavnu činjenicu da smo svjesni da ne možemo pobjeći ni od jedne od naših emocija ili negativnih osjećanja, možemo napraviti još jedan korak naprijed na putu razvoja naše emocionalne inteligencije.

Savjeti za prevladavanje destruktivnih emocija 
Uopšteno govoreći, kažemo da su emocionalno inteligentni ljudi oni koje karakterizira poštenje, autentičnost, odanost i razboritost. To su aspekti koji često definiraju ljude koji su dobro uravnoteženi.

Ljubaznost je dar koji se mora uživati ​, ali na kom se prvo mora raditi. Da bismo došli do te emocionalne ravnoteže kojoj se toliko divimo, moramo naučiti da prevladamo naše destruktivne  emocije. 
​Kao što već znamo, vrlo malo ljudi može učiniti da te destruktivne emocije jednostavno nestanu i najvjerovatnije ne mogu potpuno nestati. 

To bi bilo protiv emocionalne prirode ljudi. Kako bismo prevladali teška osjećanja, moramo  raditi na određenim aspektima njih i nas samih.​
​
1. Moramo ih razumjeti 
Kao što smo već naveli, moramo se odvojiti od ideje da su naše emocije nepodnošljive i preoduzeti korak dalje da bismo mogli učvrstiti ovo novo uvjerenje. Kada te emocije smatramo destruktivnim, moramo misliti na njih, na ono što oni znače i na ono što ih je stvorilo.

2. Moramo se osloboditi straha 
Biti emocionalno biće nije nešto što je negativno, zar ne? Prema tom rezonovanju možemo reći osjećaj ljubomore ili ljutnje u datom trenutku takođe nije negativan. Na kraju, izjava je ista. Jedina razlika je u tome što imenovanjem emocije postajemo specifičniji i konkretnije govorimo. Međutim, koncept ostaje isti. Vjerovatno je podnošljivije razmišljati o tome kako je prirodno da  dijete postane ljuto ili ljubomorno.  Znamo da ne treba kažnjavati dijete zbog toga što se tako osjeća, nego im samo pomoći da razumiju situaciju i razumiju to što osjećaju.
Zašto i sebe ne tretiramo na isti način? To je potpuno isto. Razumijevanje toga i internaliziranje će nam pomoći da se ne plašimo vlastite prirode i vlastitih emocija.

3. Moramo skinuti sve etikete 
Ljudska bića nastoje "etiketirati" tuđa ponašanja, odnosno stvoriti stabilna i globalna obilježja ponašanja koja se smatraju negativnima. Iako smo naklonjeni sebi, i mi sami završavamo strahujući da će nas drugi označiti i kategorizirati.
Nismo uvijek svjesni da se to događa i u našem umu, da sami stvaramo "etikete", ali dobro znamo da nas predrasude tjeraju da se usaglasimo sa nečim što nas ne definiše. Te "definicije", "kategorizacije" ili "etiketiranje je nešto što treba izbaciti iz uma, treba razmišljati mimo njih, jer upravo to stvara predrasude.​

4. Kultivisanje emocionalne ravnoteže 
Iako bismo destruktivne emocije  mogli smatrati osjećanjima koja su štetna i za nas i za druge, istina je da oni postaju destruktivni samo ako narušavaju našu mentalnu ravnotežu.
Drugim riječima, nije u pitanju ni sami osjećaj bijesa, koliko dopuštanje da se bijes gradi tokom vremena i da nas izjeda iznutra. Iako nije lako izvući pozitivnost iz svake emocije koju imamo,  to je korak koji moramo preduzeti da bismo mogli dosegnuti mentalni mir za kojim čeznemo.