Uzdići se iz pepela: kako prevazići najteže momente

Postoje ljudi koji imaju dar pronalaženja svjetlosti u najmračnijim trenucima. U ovom članku ćemo govoriti o sposobnosti da se ponovo rodimo nakon traume i teških trenutaka i kako da poboljšamo tu sposobnost.

Fridrih Niče je bio jedan od najvećih filozofa i pjesnika 19. veka. U njegovom remek-djelu, Tako je govorio Zaratustra, najavljuje se vječni povratak: sve ljudsko teži da se ponovi, pa je jedan od kriterijuma da znamo kako da živimo da bismo povratili ravnotežu.

Međutim, ako vam je život donio veliku bol, kako se možete ponovo roditi iz pepela? Kako izgraditi stazu kojom biste željeli ponovo hodati?
Često se psihologija fokusirala na definisanje niza kliničkih stanja ili poremećaja na koje se mogu primijeniti određeni tretmani. Fokus psihologije na negativnosti postao je visok kao i minimalna pažnja koja se posvećuje pozitivnim karakteristikama ljudskih bića.
Dakle, pozitivna psihologija ima optimističniji pogled na ljudsku prirodu, a kao rezultat toga nastaju koncepti poput ovog koji izlažemo u ovom članku: posttraumatski rast.
​
“Iako je doživljavanje traumatičnog događaja jedan od najtežih trenutaka u životima nekih ljudi, to je prilika da osvijestimo i restrukturiramo način na koji razumijemo svijet.”

Iskustvo traume: dizanje iz pepela
Sposobnost ljudskih bića da se nose sa nepovoljnim situacijama je izuzetna. Postoje ljudi koji mogu toliko dobiti od bolnog iskustva da bismo mogli reći da im je to, na neki način, bilo isplativo. Profitabilnost je ovdje u tome da je bolno iskustvo bilo takvo da će osoba u budućnpsti moći izbjeći još više bola, jer je naučila lekcije, naučila je iz iskustva.
Daleko od toga da želimo reći da je bol potencijalno “profitabilna” (pa prema tome i poželjan), već da imamo magijsku sposobnost da bolu damo produktivno značenje.
Uzdići se iz pepela znači usvojiti nove sisteme vrijednosti, što podrazumijeva promjenu perspektive i razumijevanja onoga što nas okružuje. Postoji mnoštvo istraživanja koja potvrđuju da ljudi mogu izdržati pustoš života neobičnom snagom, te da čak suočeni sa ekstremnim događajima mogu izaći ojačani, otporni i psihički neozlijeđeni. Kako je to moguće?

“Mnoge osobe koje su preživjele traumatična iskustva pronalaze načine da imaju koristi od svoje borbe sa naglim promjenama koje traumatski događaj uzrokuje u njihovim životima.”

Kako se ponovo roditi iz pepela?
Izaći jači iz veoma nepovoljne situacije znači rasti. To se zove posttraumatski rast. Tedeschi ga definira kao pozitivnu promjenu koju ljudsko biće doživljava kao rezultat borbe sa životnim nedaćama, s ciljem dostizanja višeg nivoa funkcionisanja.
Učenje ili korist koja dolazi od toga daleko je od poništavanja iskustva patnje. Za Tedeschija, posttraumatski rast koegzistira sa bolom. Ovo bi moglo izgledati paradoksalno i kontradiktorno, što pokazuje veliku pustoš koju trauma proizvodi u ljudskim bićima. Shodno tome, da biste doživjeli posttraumatski rast, morate iskusiti i pozitivne i negativne emocije.

“Posttraumatski rast nije samo održavanje prethodne funkcionalnosti, već vas događaj na neki način dovodi u bolju situaciju zarad dubokog egzistencijalnog značenja.”

Komponente posttraumatskog rasta
Iako postoje ljudi koji imaju poteškoća u prepoznavanju pozitivnih elemenata u nepovoljnim situacijama, znamo da postoje tri osnovne komponente u ovim scenarijima:

• Izazovi koje savladavamo često čine da se osjećamo jači, sa poboljšanim identitetom. U dobrom prikazu traumatskog iskustva ne nedostaje stvarnost da smo ranjivi, ali u isto vrijeme postoji povjerenje i nada da znamo kako se suočiti sa poteškoćama koje se naziru na horizontu.

• ​Promjene se dešavaju u međuljudskim odnosima. Kao rezultat toga, naš krug podrške postaje korisniji, dosljedniji i topliji. Takođe je uobičajeno da porodice jačaju svoje veze tako što moraju sarađivati kako bi prevazišle poteškoću za koju se smatra da je zajednička (jedan ili svi). Uobičajeno je da potreba da se podijeli ono što se dogodilo ili da zahtjevi za pomoć od tog trenutka postanu sve češći.
• Može doći do promjena u duhovnosti i filozofiji života. Kada se dižemo iz pepela, više cijenimo ono što imamo i jasnije razlučujemo šta je važno, od onoga što je sporedno ili nebitno.

„Važno je imati na umu da kada govorimo o posttraumatskom rastu mislimo na pozitivnu promjenu koju osoba doživljava kao rezultat procesa borbe koju preduzima nakon traumatskog događaja, koja nije univerzalna, i tokom koje ne mogu svi ljudi koji dožive traumatično iskustvo pronaći korist i lični rast.”