Često nam govore da treba da naučimo da čekamo. Da sve ima svoje vrijeme, samo sjedite i čekajte.
Da trebate biti strpljivi, jer dobre stvari dolaze samo onima koji znaju zadržati mir i čekati. S jedne strane, to je istina. Ali, s druge strane, često tu ideju o „čekanju“ dovodimo do krajnjih granica.
Naime: svoj život prebacujemo na „pauza režim“. Istovremeno, ne primjećujemo mnogo zaista važnih stvari, propuštamo priliku za prilikom - bivamo zauzeti "čekanjem"!
Prema studiji objavljenoj u časopisu Boston Globe, ljudi, posebno oni mlađi, ako nešto žele, to sigurno žele "sada i odmah". Većini nas jednostavno nedostaje kratkotrajnog strpljenja. Međutim, događa se i suprotno - s obzirom na buduće izglede i postizanje ciljeva, znamo se pretvoriti i u „istaknute stoike“ - možemo strpljivo čekati gotovo desetljeća dok ne dođe „naš trenutak“. I ovo je najveća greška. Činjenica je da se promjene u životu počinju događati tek kada prestanete čekati i počnete u potpunosti živjeti u sadašnjem trenutku. Odnosno, onda kada svoja očekivanja počnete "prilagođavati" stvarnosti. Trebali bismo biti aktivni protagonisti onoga što se događa ovdje i sada, a ne "jednog dana". Moramo stvarati vlastitu stvarnost, „slikati i ukrašavati“ svaki dan, ispuniti ga novim mislima, emocijama i idejama. Ne čekajte, živite, uživajte u svakom trenutku! I što je najvažnije - radite to danas! Kada je čekanje dobrovoljni izbor Neki čitavo svoje postojanje pretvaraju u vječno čekanje, tokom kojeg možete satima sanjati i zamišljati kako će jednog dana sve biti divno, ali zapravo - oni ništa ne rade i ne postižu ništa. Drugi ne žele čekati ni minutu više, pa doslovno jure u susret svojih ciljeva. To je zbog činjenice da smo svi različiti. Ako kod nekih odlaganje i potreba za čekanjem izazovu iritaciju i očaj, drugi su prilično sretni i zadovoljni, nešto u stilu: „Gdje da se žuri? Svejedno, sve će se ostvariti!" Ovaj posljednji pristup ispunjen je najvećom opasnošću, koja se zove odugovlačenje. Odugovlačenje je sistematsko odgađanje zadataka koje treba obaviti. Imajte na umu da ovaj socijalni i psihološki fenomen nije uvijek povezan sa lijenošću. Odugovlačenje je navika odgađanja radnji i projekata, očekujući da će se sve nekako riješiti na pravom mjestu i u pravo vrijeme.
Kod onih koji odugovlače postoji tendencija da precijene vrijeme koje im je preostalo za izvršavanje određenog zadatka ili dovršenje projekta. Smatraju da je bolje pričekati pravo vrijeme i trenutak nego početi "danas". To znači da oni žive sjutra, ali ne ovdje i sada.
Činjenica koja iznenađuej je da odugovlačenje vrlo često pogađa vrlo aktivne ljude. Oni vole da smišljaju ideje, ali ih gotovo nikada ne ožive. To je zbog činjenice da kada dođe „taj trenutak“, oni su već poneseni potpuno drugačijim idejama, promijenili su mišljenje ili su odabrali sasvim drugi cilj. Zapamtite: ništa u životu ne dolazi samo od sebe. Da, ponekad dobijemo sretnu kartu, a sudbina nam ukaže neočekivanu sreću. Ali to se događa toliko rijetko (i ne svima) da je više nego naivno očekivati takvo nešto. U budućnosti se ništa „neće dogoditi samo od sebe“ ako ne preuzmemo inicijativu i ne preuzmemo odgovornost za ono što se događa. Prestanite čekati, počnite se ponašati drugačije već dans i vaša će se stvarnost vrlo brzo promijeniti. Prestanite živjeti u "režimu pauze": postanite arhitekte vlastite stvarnosti Iako je Lav Tolstoj napisao da „sve dolazi onom ko zna da čeka“, zapravo, život u „režimu pauze“ može dovesti do razočaranja i patnje. U studiji objavljenoj u časopisu Psychological Science 1997. godine, naučnici su upozorili na opasnosti neprekidnog odlaganja kod onih koji čekaju da da im se budućnost usmjeri sama od sebe. Moramo postati arhitekte i aktivni graditelji sopstvene stvarnosti. Da biste to učinili, upamtite sljedeće:
Svi griješimo zbog ovoga: trošimo previše vremena sanjajući o budućnosti, a kada ona napokon dođe, ispostavi se da ona ne donosi ništa novo. Onda se uznemirimo, razočaramo, pa ponovo počinjemo čekati, usmjeravajući pogled u opet neku budućnost. Umjesto da tugujete i pasivno sanjarite, samo preduzmite neku radnju. Napravite plan za promjenu, izađite iz zone udobnosti, počnite živjeti ovdje i sada. Strpljenje jeste odlična osobina, ali konstantno i pasivno čekanje nije. Ne sanjarite, već se pokrenite i uspjećete!
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|