Vaše iscjeljenje počinje sa ljubavlju prema sebi

Danas svi govore o zadovoljstvu sobom, ali niko ne govori o tome šta je ljubav prema sebi.

Ljubav prema sebi i njeno postizanje je dio iscjeljenja. Možda vas uznemiri pomisao: od čega bih se liječio? ​

Da budem iskren, ovdje se svi liječimo od jedne ili druge stvari o kojoj ne govorimo, ali duboko u sebi to znamo. Možda to sigurno ne vidimo kao put povezan sa ljubavlju prema sebi, ali vjerujte mi, jeste.

Svi smo imali svoje uspone i padove. Prošli smo kroz različite trenutke u životu kada se nismo osjećali da smo dovoljno dobri. Možda za nekoga, možda za neku haljinu, neki posao, nekog prijatelja ili čak za sebe. Svi smo bili na raskrsnici  u nekom trenutku svog života gde smo vidjeli samo nedostatak ljubavi sa svih strana – čak i iznutra. Svima nam je u nekom trenutku bilo polomljeno srce i vjerovali smo da možda nismo onakvi kakvi bi trebali biti, ili smo možda riješili sumnje u pogledu načina na koji izgledamo, načina na koji se oblačimo, način na koji su nam zubi malo krivi, ili načina na koji se nosimo sa stvarima u životu. I kada dobijemo neki kompliment, naše sigurnosti prevladaju, pa nam se čini nevjerovatnim da smo dobili kompliment. 
​Svijet je okrutan i ponekad dajemo previše od sebe u ovom začaranom krugu koji stvaramo. Ali moramo pokušati da se saberemo. Osjećam da su ljudi koji su zadovoljni životom prošli kroz veliku borbu pokušavajući da se održe. Ali nikad nije kasno da počnemo s određenim koracima kako bismo izliječili dijelove nas samih, djelove kojima je potrebna dodatna njega. Možda možemo pokušati hodati – ili makar puzati, ako ne možemo hodati – prema putovanju našeg  ljubavi prema sebi
Ne postoji pravilnik za ljubav prema sebi, ali sigurno postoje neke male stvari koje vrijedi pokušati da olakšaju putovanje. Prvo, uvijek smo u žurbi, pa kada odvojimo  trenutak i osjećamo se ponosno ili možda donekle dobro zbog toga kako smo i koliko dugo se borimo?  Kasnije u životu shvatamo da sve zahtijeva naporan rad i strast. Ovdje je stvar shvatiti da voljeti sebe nije lako, i da nema pritiska. Ljubav je prirodna, a ne nasilna, tako da mora doći prirodno. To je u našoj prirodi – samo treba da sagledamo svoje mane i uvijek smo zauzeti davanjem sebe drugima pokušavajući da pronađemo ono što smo izgubili u nama.  Zaboravljamo da je ljubav u svom pravom obliku ona ljubav koju gajimo u sebi.
Još jedna bitna stvar je da se ništa ne može učiniti unutar nas ili izvan naše zone bez  samoevaluacije. U životu uvijek postoje razlozi iza svega što se dešava. ​

Uglavnom, već znamo sve ove razloge, ali smo previše zaokupljeni ispravljanjem grešaka na kraju se osjećamo jadno. Dakle, zašto jednostavno ne vidimo gdje nam nedostaje ljubavi i šta treba učiniti. Bog nas je stvorio sa razlikama koje su jedinstvene samo za nas. Kad ne bismo svi bili toliko različiti, kako bismo onda imali svoju ljepotu? Zaboravljamo mnoge druge jednostavne stvari u životu, poput zahvalnosti i smijeha. Naš  osmijeh je naše najveće bogatstvo, ali skloni smo da ga uzimamo zdravo za gotovo. Čak i ako to ne shvatamo, svemir nas i dalje posmatra. U svakom osmijehu postoji moć koja se probija u svemir da putuje kroz sve galaksije. Zato kad god vidimo čisti osmijeh, srce nam se rastopi od radosti. Život je pun zaključanih brava, bilo  psihički  ili  fizički, a ljubav je ono što je ključ svih zaključanih vrata. Uvijek možemo pokušati imati svrhu. To bi moglo biti obećanje sebi da ćemo se sjutra probuditi i da ćemo raditi na nečem  drugačijem  u nama. Nešto što želimo da usadimo ili uglačamo u sebi. Nešto što je jedinstveno za nas pojedinačno i što vas čini onim  što jesmo.
Samo zapamtite da sve što želite za sebe, bilo da želite neku promjenu ili dobru stvar, mora prvo početi iznutra. Ako pokušavamo i ne odustajemo, možemo pomjerati planine, ali ako to ne činimo, čak će se i pijesak činiti teškim za pomjeranje. A istina je da  ono što dajemo to i dobijemo na kraju.