Vaše sjene su vaša snaga, a ne vaši neprijatelji

​Gdje god da pođemo, naše sjene nas prate. S druge strane, i naše svjetlo. Možemo li odagnati ovu ideju da su ove sjene suviše tamne i negativne? Svi ih imamo, pa zašto ih toliko potiskujemo?

One su jednostavno element, dio naše ljudskosti. Ipak, svom svojom inteligencijom i snagom, pokušavamo potisnuti ono što smatramo nesavršenim i nedostojnim kod sebe. 

Šta ako je jedini problem kada su u pitanju naše sjene naša perspektiva o njima? Šta ako su one dio nas sa dobrim razlogom? Perspektive se mijenjaju. Stavovi se menjaju. Stvarnost se mijenja. Sve na ovom svijetu je subjektivno. 
Najbolje bi bilo prestati poricati sopstvene sjene i početi ih prihvatati. 
Sve je energija, i kao takve, naše sjene su jednostavno manifestacija naše zaglavljene ili blokirane energije. Sijenka je oruđe – u stvari, intriga, uvid u ono što treba da pobliže ispitamo ili unaprijedimo kod sebe, da bismo ga se oslobodili, ili ga transformisali. Sama sijenka je svjetlost - ali treba joj dati šansu da se ispolji, prihvatiti je i transformisati. 
Umjesto da neprestano pokušavamo potisnuti i prikriti naše sjene, moramo ih priznati. Možda ćete se, ako tako učinite, osjećati manje usamljeno. Možda svi možemo prestati nositi ove lažne terete srama, krivice i straha. Možda ih možemo potvrditi u neospornom saznanju da imamo više sličnosti nego što vjerujemo. 

Kada zakoračimo direktno u svoje sjene, okrenuti prema svjetlosti, tada počinjemo da oslobađamo svoju dušu. Kada se držimo bezuslovne milosti i saosjećanja, nalazimo pravu ljubav. Ljubav bez ograničenja. Ako nađemo hrabrosti da stojimo uz svoje istine, nije važno šta drugi misle. Mi prihvatamo sebe, sa svim nesavršenostima i nedovršenostima, a to je jedino što je bitno. Jednom kada probijemo ovu barijeru, počinjemo da uviđamo da kada volimo sebe, drugi nas vole još više. Ne postoji dobro i loše u ljudskom stanju. Postoji samo ono što jeste. Svojim percepcijama oblikujemo sve što već postoji. Ako želimo da budemo srećni, ne možemo osuđivati druge. Takođe ne možemo dozvoliti da prosudbe drugih utiču na to kako mi sami živimo. Nema istine u takvom životu. 
Moramo se uzdići u prostranstvo stvarnosti. Za svakog od nas u ovoj realnosti postoji dovoljno prostora da živimo onakvi kakvi jesmo, u potpunosti. Prostor za svjetlost i tamu, sjenu i sunce. Zaslužili smo ovo za sebe. Zaslužujemo ovo jedno za drugo. 

Skrivanje naše tame drži nas u mraku. Tu tamu, te sjene treba izložiti svjetlosti koja će ih transformisati. Kada stvaramo sigurnost i prihvatanje, stvaramo prostor za sve dijelove sebe. Stvaramo prostor jedno za drugo. Ništa nije ljepše od toga. Kako da počnemo? Tako što ćemo prvo prihvatiti sve djelove sebe, uključujući i naše sjene, odnosno našu tamnu stranu. Ako postanemo sigurni prostor za sebe, postajemo i sigurni prostor za one oko nas. Ova sigurnost se širi sa svakim od nas koji istupi i odluči da se više ne skriva. 
Treba se osloboditi potrebe da stalno poričete bilo koji dio sebe. Tako ćete se osloboditi unutar sebe, i stvorićete realnost u kojoj ćete biti slobodni da izrazite sve ono što jeste, u potpunoj sigurnosti. Tako možemo preći u saosjećanje, prihvatanje i razumijevanje. Sve je to moguće, ako bi svako počeo od sebe.