Lako je pogriješiti misleći da je naše stajalište najbolje i da posjedujemo apsolutnu istinu o bilo kojem pitanju.
Povremeno možda čak imamo čvrsto uvjerenje da smo stručnjaci za neku temu i da o njoj niko ne zna više od nas ili da znamo više od ljudi oko nas. U ovom ćemo članku objasniti zašto vam je potrebna intelektualna poniznost.
Neki se ljudi tako ponašaju jer imaju dugogodišnje iskustvo u određenoj oblasti. Drugi jer su puno vremena posvetili proučavanju određene teme. I treći jer jednostavno kažu da "je to tako".
Ljudi se zatvaraju u svoja uvjerenja i nemoguće ih je izvući iz njih. Kao da im je dodijeljena nagrada univerzalnog stručnjaka i svaki prigovor koji iznesemo klasificiran je kao besmislica. Svi možemo lako upasti u ovu zamku. Ponekad bude čudno kako se možemo držati svog uvjerenja da znamo sve o nekoj temi. Naravno, postoji i druga krajnost: oni koji više vole "plutati" u neodlučnosti ili barem biti otvoreni prema onome što im drugi žele reći. Poanta je u tome da, bilo da se radi o drugim ljudima ili nama samima, intelektualna poniznost je često odsutna kod ljudi. Pogledajmo ovo dublje. Što je intelektualna poniznost? Obično imamo lošu naviku precjenjivati ono što znamo. Držimo se onoga u što vjerujemo i gledamo sa visine na ono što nam drugi ljudi žele reći. Umjesto da vidimo mogućnost obogaćivanja kroz tuđa mišljenja i stavove, mi ih shvaćamo kao napad. Općenito, kao ljudi vjerujemo da smo upućeniji od onih oko nas. Ovo možemo jasnije uočiti u političkom i vjerskom kontekstu, pa čak i kada govorimo o načinu života. Što se tiče ove osobine da zadrto slijedimo samo naša uvjerenja, novinar i pisac Ryszard Kapuściński ima nešto reći po tom pitanju. On je izjavio: " Ako među svim mogućim istinama odaberete samo jednu i slijepo je slijedite, ona će postati laž, a vi ćete postati fanatik ". Bio je u pravu. Robovanje uvjerenjima i doživljavanje nečega kao apsolutne istine koči promjene i ometa naš osobni i društveni rast. Ukratko, ograničava nas. U tom svijetlu čini da su znanstvenici otkrili (ili bolje reći, vratili na vidjelo) koncept poznat kao intelektualna poniznost. To je sposobnost fleksibilnosti u pogledu znanja. Drugim riječima, biti otvoren za nove ideje. Intelektualna poniznost je sposobnost da budemo prijemčivi za druge perspektive, da prihvatimo da ponekad griješimo i da njegujemo otvoren um. Porijeklo koncepta intelektualne poniznosti Ovaj koncept, koji se na prvi pogled čini tako novim, datira još od Sokrata, a kasnije se javio i u radovima filozofa i teologa Nikole Kuzanskog.
Kao što vidimo, pojam intelektualne poniznosti prati nas već dugo. Ta se sposobnost definira kao sredina između vjerovanja da znamo sve, i s druge strane, da ne znamo ništa. Drugim riječima, s jedne strane imamo intelektualnu aroganciju koju karakteriziraju kruti umovi, a s druge strane intelektualni kukavičluk, plod krajnje plašljivosti.
Kruti umovi: iluzija da se sve zna Biti ponizan na intelektualnoj razini je potrebno da bismo mogli prepoznati da ne znamo sve i da naše znanje nije apsolutno, da ponekad može biti u krivu. Pa, zašto onda danas postoji toliko intelektualna usmjerenost na sebe? Istina je da su lične i karakterne osobine možda najveći krivci. Međutim, prema psihologu Tanji Lambrozo sa Sveučilišta u Kaliforniji, tehnologija povećava iluziju znanja. Pristup bilo kojoj vrsti informacija samo jednim klikom stvara iluziju da imamo beskonačno znanje o bilo čemu što nam je nadohvat ruke. Štaviše, ako tome dodamo lakoću pamćenja slike, riječi ili nekih podataka o određenoj temi, tada će dojam da smo po nekom pitanju postali prilično "učeni" biti puno veći.
Mentalna krutost jedna je od osobina ličnosti koja je najviše povezana s intelektualnom usredotočenošću na sebe. Što je mentalna krutost? Sklonost odbacivanju pristupa ili ideja koji se razlikuju od vlastitih.
To činimo kako bismo se osjećali ugodnije i zaključali se iza rešetaka svojih mentalnih shema. To su ljudi koji pokušavaju svijet prilagoditi svom načinu razmišljanja, umjesto obrnuto.
„Veliki umovi raspravljaju o idejama. Prosječni umovi raspravljaju o događajima. Mali umovi raspravljaju o ljudima. " -Eleanor Roosevelt- Kako njegovati intelektualnu poniznost Što onda možete učiniti za njegovanje intelektualne poniznosti? Za početak morate biti spremni saslušati tuđe perspektive i argumente i prihvatiti promjene. To je zato što ideje koje ste juče smatrali ispravnima mogu danas biti pogrešne ili nevažeče. Ali kako to možete primijeniti u praksi? Nekoliko strategija može vam pomoći u njegovanju intelektualne poniznosti. Iznijećemo ih u nastavku. Međutim, bitno je da ste svjesni da svoj ego morate ušutkati i skinuti s trona. Da biste to učinili, moraćete priznati da ste ponekad žrtva kognitivnih pristranosti i rob uvjerenja da gajite manje predrasuda od drugih. Mišljenja, kako svoja, tako i tuđa, razlikuju se ovisno o okolnostima i načinu na koji ih gledate. Koliko puta ste se iznenadili kad ste učinili ili rekli nešto o čemu prije niste ni razmišljali? Razmisli o tome.
Mentalna fleksibilnost
Ako želite "posaditi sjeme" mentalne fleksibilnosti kako biste uzgajali plod intelektualne poniznosti, možete:
Primjeri intelektualne poniznosti Najvažniji znanstvenik 20. stoljeća, Albert Einstein, čiji je IQ bio 160, takođe je smatrao važnim koncept intelektualne poniznosti. Dokaz tome je njegova izjava "Pravi genij priznaje da ne zna ništa ". Imamo i primjer Benjamina Franklina, koji je prije pokretanja rasprave znao reći: "Možda griješim, ali ...". Kao što vidite, intelektualna poniznost dobar je saveznik koji će vam pomoći u borbi protiv slijepog držanja za sopsteva uvjerenja. Takođe će vam pomoći da nastavite rasti na osobnoj i društvenoj razini. To je ključ koji otvara vrata učenju, protivotrov za aroganciju. Podsjeća vas da se ključevi vaših odnosa ne nalaze u nametanju ili potražnji, već u razumijevanju, fleksibilnosti, poštovanju i obogaćivanju, a sve proizlazi iz upoznavanja tuđih gledišta. (reference: gedankenwelt.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|