Važnost samovanja nakon izlaska iz toksične veze

Prestanimo uljepšavati stvari. Objasnimo otvoreno. 
Samovanje nije lak period, ono je zapravo težak period za svakoga. To je izazovan, bolan, zbunjujući, i vrlo često depresivan dio života. Pogotovo nakon izlaska iz toksične veze. Vi koji ste preživjeli ovo razdoblje a da niste poludjeli - vi ste pravi borci.

Međutim, postoji još jedna strana samovanja. Onu koju uspijevaju vidjeti samo najjači ljudi. Istina je da iako ovo putovanje može biti jedna od najtežih stvari s kojima vas život suočava, samovanje je nesumnjivo najsnažnija transformacija koju ćete ikad doživjeti. Pogotovo nakon izlaska iz toksične veze.

Nemojmo pogriješiti. U početku je uvijek teško. Ti prvi dani, prvi tjedni, a u nekim slučajevima i prvi mjeseci su pogubni. Možda se osjećate kao da se cijeli vaš svijet okrenuo naglavačke. Možda se osjećate kao da nemate kontrolu nad svojim mislima i emocijama. Um može lutati tamnim mjestima, možda ćete se osjećati nesposobnima suočiti se sa svim neočekivanim osjećajima, bolnim uspomenama i razornim gubicima koji mogu stvoriti bolnu tišinu oko vas. Svo to vrijeme vas može prisiliti da počnete kriviti sebe. Biti u takvim trenucima i raditi stvari sami može biti vrlo usamljeno i uznemirujuće.

Vidjeti da vaši prijatelji i obitelj i dalje uživaju u životu i ljubavi takođe može povećati pritisak. Bez obzira koliko sami sebe uvjeravali da ste sretni zbog njih kada svjedočite njihovim trenucima ljubavi i nježnosti, normalno je da se osjećate tužno jer niste na njihovom mjestu.
Pod ovakvim okolnostim je važno razumjeti da je takav osjećaj potpuno normalan. Ali ono što je još važnije je da, bez obzira na to što radite, nikada ne smijete dopustiti da vas usporedba natjera na pomisao da više nikada nećete pronaći sreću.

Mnogi nemaju snage nositi se sa tim pritiskom pa se okreću samodestruktivnom i štetnom ponašanju nadajući se da će na taj način ispuniti tu strašnu prazninu u sebi. Dakle, oni skaču iz jedne loše veze u drugu, donose najgore odluke u svom životu, i na kraju se druže s pogrešnim ljudima misleći da što su "zauzetiji", bol će prije nestati i oni će se brže oporaviti.

​Ali pogodite? Bol nikada ne nestaje ako je ne prigrlite i ne odlučite živjeti sa njom neko vrijeme. U stvari, ona nikada ne blijedi potpuno. Jednostavno se prilagodite, prihvaćate je ne kao neprijatelja, već kao prijatelja. Kao silu koja vas može ojačati...
Sve ovisi o tome kako odlučite posmatrati čašu. Kao napola punu ili napola praznu.

Međutim, to ne mijenja činjenicu da je samovanje najvažniji korak u životu nakon izlaska iz toksične veze. Ako ste se dugo borili i sada ste napokon oslobođeni zamke za žrtve, vrlo je važno da se distancirate od bivšeg partnera. To znači ne komunicirati s navedenom osobom na bilo koji način ili kroz bilo koji medij. To uključuje i osobne sastanke kao i virtualne kontakte.

Ako ste i samac, a i osoba koja je preživjela emocionalnu traumu, situacija može biti složenija nego kada ste samo samac. To znači da će vam vjerovatno trebati više vremena i više rada na sebi kako biste se vratili na noge. Prvo što morate učiniti kako biste započeli liječenje je da odvojite više vremena za sebe. ​

Kad kažemo vrijeme za sebe, mislimo na vrijeme za razmišljanje o sebi, ili samorefleksiju. A kada kažemo samorefleksija, mislimo na manje opsjednutosti i više usredotočenosti na svoje emocije.
​
Pronalaženje izvora bolnih emocija na kraju će vam pomoći da pronađete sebe. Prihvatanje samoće će vam dati više vremena da otkrijete ko ste zapravo i kako da zacijelite svoje rane. Ako odlučite neko vrijeme provesti sami sa sobom, izgradićete duhovnu dubinu u vašoj duši, a to će vas smirivati na duže staze. Napokon ćete biti slobodni činiti sve što želite sa svojim životom, a s njim ćete naučiti kakav je osjećaj biti potpuno nezavistan.
​Neće biti lako. Trebaće vam puno strpljenja, rada, otpornosti i hrabrosti da se suočite sa svojom boli i izliječite nakon tako razornog razočarenja. Ali s vremenom će se sve to što činite za sebe isplatiti.