Velike životne istine na koje je savremeni čovjek zaboravio

Može se reći da je jedan od najvećih grijehova savremenog čovjeka zaboravnost. Iz tendencije da se zaborave neke stvari, istine, mudrosti, savremeni čovjek je često nesretan, i kada nema razloga za to. Previše i prebrzo jurimo danas, i prebrzo zaboravljamo. Ljudi ne zaboravljaju samo prošlost, već i svoje mjesto u sadašnjosti, koje će biti odgovorno za ono što im se bude dešavalo u budućnosti. 

Jedna od uloga ega jeste da nas drži dalje od određenih događaja (posebno ako su bili traumatični), tj. da nas štiti zaboravom - ali ovo često ima za posljedicu kidanje veze sa cjelinom i sa univerzalnom sviješću.

Na kolektivnom nivou se ova zaboravnost ogleda u osobinama poput pretejeranog konzumerizma, nesvjesne i pretjerane potrošnje, neautentičnog načina života i materijalističkog razmišljanja. Međutm, svakome je data sposobnost da se prisjeti i ponovo razmisli - tj., da se češće prisjeća i podsjeća sebe. Sjećanje je u centru duhovnog puta ka samootkrivanju i realizaciji.​

​VELIKE ŽIVOTNE ISTINE NA KOJE SAVREMENI ČOVJEK ZABORAVLJA

1. Zaboravili smo naše mjesto u prirodnom okruženju
U poslednjih nekoliko stotina godina ljudi su se odvojili od prirode. Iskoristili smo, opustošili, i konstantno pokušavamo da kontrolišemo prirodu iz čiste pohlepe, koja je prešla svaku granicu normalnog. Ljudi su se odvojili od prirodnog ciklusa života. Zaboravili su kako da osluškuju i razumiju prirodne ritmove i cikluse zemlje - njene znake i jezike. Zaboravili su da prate put prirode i da žive u ravnoteži sa njom.

2. Zaboravili smo na vezu između života i kosmosa
Udaljavamo se od prirode, zaboravili smo da smo duboko povezani sa njom i ciklusima univerzuma. Neka plemena koje ‘civilizacije’ nije dotakla, koja i dalje prate običaje svojih predaka, sačuvali su ovu vezu, i na nju posmatraju sa dubokim divljenjem i poštovanjem. Savremeni čovjek se odvojio i od prirode i od kosmosa, što je dovelo do gubitka ravnoteže.

3. Zaboravili smo na drevne mudrosti
Zaboravili smo mudrost naših predaka. U trci za sticanjem i vrjednovanjem isključivo naučnog znanja, zaboravili smo na mudrost koja proizilazi iz našeg srca. Zaboravili smo drevne priče i narodnu mudrosti koja nam je ostala još od mudraca iz antičkih doba, koji su živjeli u harmoniji sa univerzumom.

4. Zaboravili smo svoje snove
Udaljavajući se od našeg istinskog puta zaboravili smo na svoje snove. Zaboravili smo da se probudimo u sopstveni san i da sebe vidimo kakvi smo zaista - kokreatori sopstvene realnosti u čemu nam pomažu naši snovi. Zaboravili smo da smo stvaraoci. Zaboravili smo da imamo moć da tkamo sopstvene snove i koristimo ih za usmjeravanje u manifestaciju. 

5. Zaboravili smo koja je naša svrha i prestali smo da je tražimo
Sa previše zvukova, buke i onoga što nam odvlači pažnju u ovoj, energetski gustoj stvarnosti, zaboravili smo zašto smo se rodili, čak, štaviše, mnogi i ne razmišljaju o svrsi svog postojanja.

Uhvaćeni smo u masovnom transu isfabrikovane realnosti. Ljudi su izgubili autentičnost, i ne rade na samorealziciji. Zaboravili smo da smo duhovna bića u fizičkom obliku i da smo, kao takvi, dio univerzuma.

6. Zaboravili smo da je sve ljubav
Ovo je možda najdublja misterija od svih, koju su samo izuzetno duhovni ljudi shvatili. Ali, ova istina je skrivena duboko unutar nas. Nekada smo to znali, ali smo u nekom trenutku izgubili kontakt sa njom. Zaboravili smo da je sve na kraju energija i svijest.

​7. Zaboravili smo kako da oprostimo
Natjerali su nas da povjerujemo kako smo odvojeni od svih, odvojeni od drugih ljudi. Ovo je samo uvećalo naš ego, što je za posljedicu imalo da smo izgubili sposobnost opraštanja - i to sve ide samo nama na štetu. U svom najdubljem smislu oproštaj je čin podsjećanja sebe da smo jedno sa svima i svim i da nema žrtve niti počinioca. Sve je upleteno u dinamičnoj mreži koju nazivamo životom.

8. Zaboravili smo da budemo slobodni
Svakodnevno podsjećajte sebe: Rođeni ste slobodni i sloboda je vaše prirodno stanje
Rođeni smo i odrasli u "stvarnosti" gde je sloboda samo koncept. Vezali su nas okovima straha, pogrešnih shvatanja, lažnih ideologija, materijalnih nagrada. Napravljeni smo da zaboravimo da smo slobodni i da možemo stvarati promjene. Drugim riječima, od nas su napravili saremene mentalne i duhovne robove, što se odražava na cjelokupni život i postojanje.

9. Zaboravili smo na našu istinsku moć
Život u strahu čini da zaboravimo koliko smo moćni. Zaboravili smo neizmjernu snagu naše volje i namjere koji nam pomažu da promjenimo našu realnost. Savremni ćovjek je postao mjesečar i automat.

10. Zaboravili smo na lekcije i pouke iz istorije
Ako postoji nešto čemu nas je istorija naučila to je kolika je naša moć zaborava - najsposobniji smo da zaboravimo lekcije. Iznova ponavljamo jedno te isto, i ostajemo zaglavljeni u pohlepi i samodestrukciji. Ne možemo se kriviti individualno zbog grešaka koje je čovječanstvo počinilo u prošlosti, ali jeste naša odgovornost da sebe podsjećamo na tu prošlost i da sjećanje prenosimo na kolektivnu svijest.

11. Zaboravili smo na jednostavnost života
Ljudski život postaje sve složeniji. Zavedeni smo lažnim sjajem materijalizma zvanog “više i više”, i ne možemo se zadovoljiti. Zaboravili smo da budemo jednostavni i kakvo je značenje jednostavnosti. Život je u principu jednostavan. Jednostavnost znači osloboditi se svih nepotrebnih stvari koje nas remete u životu, već i pogleda na svijet, uvjerenja, misli i ideje koje nam samo zatrpavaju um, čineći da zaboravimo na našu pravu i istinsku svrhu.

12. Zaboravili smo da vjerujemo, da imamo povjerenje i da se čudimo
Ne umijemo više da se divimo svijetu oko nas. Zaboravili smo da se divimo čudu zvanom život, i da uživamo u njemu. Naš skepticizam i cinični pogled na svijet su učinili da izgubimo povjerenje u sebe i magiju svemira. Zaboravili smo kako vjerovati. Ovo je možda najveća tragedija svih. Ovo je oslabilo naš duh i osiromašilo našu dušu.