Viktor Igo:"loše misli su samoubistvo duše"

Viktor Igo (Victor Marie Hugo) (26.2.1802. - 22.5. 1885.) bio je francuski pisac, pjesnik, dramatičar, i borac za ljudska prava.

Mnoga njegova djela, poput "Bogorodična crkva u Parizu", "Čovjek koji se smije", "Posljednji dan osuđenog na smrt", "Devedeset treća godina" , "Jadnici"  ušla su u povijest i postala besmrtni spomenici svjetske književne baštine.

Rađamo se sa suzama, umiremo sa krikom. Jedini što nam ostaje je da živimo sa smijehom."
​-Viktor Igo-

1. Najveća sreća u životu je uvjerenje da smo voljeni, voljeni jer smo ono što jesmo, ili unatoč činjenici što smo ono što jesmo.

2. Savjest čovjeka koji voli je anđeo čuvar žene koju voli.

​3. Rađamo se sa suzama, umiremo sa krikom. Jedini što nam ostaje je da živimo sa smijehom.

4. Kada osoba ima jednu misao, nalazi je u svemu.

5. Sudbina nikada ne otvara jedna vrata prije nego zatvori druga.

6. Istinska nejednakost u braku je nejednakost duša.

7. Um postaje bogat od onoga što dobiva. Srce se bogati od onoga što daje.

8. Niko ne promatra postupke drugih tako ljubomorno kao oni kojih se ti postupci ni najmanje ne tiču.
​
9. Biti neozbiljan, a van dosega vrhunac je umjetnosti.

10.Umrijeti je ništa; strašno je ne živjeti.
​
11. Raj bogatih sazdan je iz pakla siromašnih.

12. U nevolji ne možete paničiti, nevolju mora gledati izravno u lice; to je svačija dužnost, osim ako osoba nije budala.

13. Dijamanti u blatu ne prestaju biti dijamanti.

14. Loše misli su samoubistvo duše.

15. Možete biti ravnodušni prema udarcima neprijatelja, ali udarci od voljene osobe su bolni.

16. Onaj koji svakog jutra planira tok dana i slijedi ovaj plan drži u ruci konac koji ga vodi kroz labirint stresnog života.

17. Četrdeset je starost za mladost; pedeset je mladost za starost.

18. Tamo gdje se žene visoko poštuju, bogovi su zadovoljni; tamo gdje su žene prezrene, beskorisno je apelovati na božanstvo.

19. Ako je osoba, koju muči okrutna duhovna oluja, mahnito odolijeva napadima neočekivanih katastrofa, ne znajući više je li živa ili mrtva, još uvijek sposobna pažljivo brinuti za svoje voljeno stvorenje - to je siguran znak istinski lijepog srca.

​20. Biti svet je iznimka; biti pošten je pravilo. Griješite, ali budite pošteni. 
Griješiti što manje je čovječji zakon. 
Uopšte ne griješiti je anđeoski san.