"Žao mi je, ali ti nisi moja sreća. Nisi i zato sam slobodna. Odbijam staviti svoj emocionalni život u tvoje ruke. Da si ti bio moja sreća, tvoja bi odsutnost bila moj kraj i živjela bih na ivici. A ja ne želim živjeti tako.
Moje blagostanje i samospoznaja u osnovi zavise samo od mene. Drugi ljudi mogu doprinositi, ali unutarnji proces koji određuje moje biće ne dolazi izvana i nije posuđen ni od koga. To je pitanje estetike. Ne samo da se želim poboljšati, već to želim učiniti nadahnućem umjetnika, poput umjetničkog djela kojim na kraju bivam zadovoljna.
Koliko je iscrpljujuće brinuti se za sreću drugih! Koliko je teško, ako ne i nemoguće! Radije dišem sama za sebe, radije idem bez štaka i više volim biti takva kakva jesam. Ne želim da pripadam tebi i ne želim da budeš moj. Možemo biti zajedno koliko god nam se to sviđa, ali molim te, nemojmo biti 'jedno i sve' jedno drugom.
Duševno blagostanje ili pokušaj da budemo sretni zahtijeva osobnu i neprenosivu obvezu. Ne možete je dati, kupiti ili obezbijediti "sporazumom": nije prenosiva. A budući da ja i moja duša nismo na prodaju, slobodni smo biti slobodni. Ti ne biraš moje postojanje i ja ne biram tvoje. Ako bi bilo tako, jedno ne bi moglo živjeti bez drugoga. Nisi ti moja sreća, na sreću. Ni ja nisam tvoja. Najbolji odnos koji možemo imati je ne pripadati nikome. Onaj ko ne posjeduje drugog, poštuje ga, a to znači krajnju i istinsku ljepotu i nježnost. " (autor izvornog teksta: Walter Riso) Najbolji odnos koji možemo imati je ne pripadati nikome. To znači biti i postojati. Želim se upoznati s tobom, ali na drugačijoj emotivnoj razini. Ne želim da mi budemo "jedno i jedino" jedno drugom, niti ljubav našeg života. Ne želim da te trebam, želim da ti budeš osoba s kojom bih radije bila nego sa nekim drugim. Ne želim te slijepo voljeti, zatvorenih očiju. Želim otvoriti oči i vidjeti dvije cjelovite, raznolike i nezavisne osobe koje strastveno dijele trenutke i rade zajedno u životu.
Postati cjeloviti pojedinci
"Kad postanem cjelovit pojedinac kojeg više niko ne treba preživjeti ili trebati da bi preživio, zasigurno ću naći kompletnu osobu sa kojom mogu podijeliti ono što imam i što on ima. To je ono što čini par. Ne radi se o spasenju, već o susretu. Ja sa tobom. Ti sa mnom. Mi sa svijetom." (Jorge Bucay) Ne želim da se mijenjamo, niti da trebamo sebe. Želim ostaviti "bolje polovine" iza nas. Možete biti ono što i ko želite. Neću tražiti da se promijeniš. Važno je da smo zajedno. I ne moramo ostati zajedno zauvijek. Ponekad se ljubav jednostavno završava. Ne želim te stisnuti poput limuna i iscrpiti tvoj sok. Nismo jedno nego dvoje. Nismo jedno i jedino jedno drugom, i tako je bolje. Ja živim za sebe, a ti za tebe. "Mnogi ljudi žive odvojeni od sebe, čvrsto povezani sa onim što misle i nesvjesni onoga što stvarno osjećaju. Na ovaj se način vrlo teško predati istinskoj jubavi. Da biste mogli voljeti one oko vas, bitno je prvo pogledati u sebe." (Jorge Bucay) Svi bi trebalo da imaju jednu ljubav cijeli život: ljubav prema sebi. Samo ako volimo sebe bez ograničenja, bez neizvjesnosti i bez kompleksa, možemo isto pružiti drugome. Ako prvo ne mogu biti "ja", onda život sa tobom neće uspjeti. Ljudi se žale da nisu voljeni, ali u stvarnosti je problem što ne vole sebe. Živimo sa željom da nadoknadimo svoje nedostatke i ne shvatamo da je prava ljubav ljubav koju osjećamo prema sebi. Nemojmo se zavaravati. Naš partner nas neće spasiti, neće riješiti naše probleme i neće nam pružiti emocionalnu podršku - ili makar to neće biti u stanju cijeli život.
Niko te ne može voljeti dovoljno. Niko ne može rasti za tebe, živjeti za tebe, disati za tebe. Samo ti sam imaš snage da spasiš sebe i stvoriš zdravu ljubav bez koje nikada nećeš ostati, onu koja ti ostaje za cijeli život. Spoznaj sebe, zavoli sebe.
(izvor: gedankenwelt.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|