Voljna samoća nasuprot osjećaja usamljenosti: čemu uči voljna samoća

Voljna osama nije isto što i izolacija, daleko je od patološkog osjećaja usamljenosti, a još dalje od «uvriježenog mišljenja» da se radi o nedostatku društva u životu pojedinca.
 
Ako bismo krenuli da detaljno upoređujemo i analiziramo emocije i situacije koje ih izazivaju, shvatili bismo da su za mnoge ljudi usamljenost i tuga vrlo blizu.
Međutim, ovo je prilično daleko i od istine i od stvarnosti. 

Usamljenost se može shvatiti kao teret samo onda kada se nametne, kada osoba želi i treba društvo i podršku iz okoline, ali ih ne nalazi.  Zbog toga usamljenost može loše uticati na starije ljude. Oni smatraju da su nagomilali mudrost koju trebaju podijeliti, pa budu jako zahvalni kada jednostavno provodimo vrijeme sa njima. Tuga koja prati neželjenu i nametnutu usamljenost takođe ima veze sa osjećanjem da možda nisu dovoljno dragocjeni da neko sa nama provode vreme.

Ukoliko vam je neprijatno da budete sami, zapitajte se: zašto toliko ne podnosite sebe?

S druge strane postoji voljna, željena i izabrana samoća; za mnoge prijeka potreba da pobjegnu od društvene buke i vreve. ​​Napor da se distanciramo kako bismo povratili jasnoću i bistrinu uma. Ova vrsta samoće je ono što nas čini nezavisnim, pruža nam mogućnost da uživamo i osjetimo se potpuno, zavisimo isključivo od sebe i naučimo da se oslonimo na sebe.

«Samoća je sudbina svih velikih duhova.» 
​(Artur Šopenhauer)

Možete raditi sve što želite i kada god želite
Ako ste osoba koja voli samoću i živi sama, vjerovatno ste se navikli na sve svoje brige i misli. Možda čak sada «vagate mogućnosti» i upoređujete prednosti samoće u odnosu na prednosti života koji biste dijelili sa nekim.
Ono što vam samoća pruža je da možete razmišljate o izboru svojih planova, ne morate davati objašnjenja ili izgovore nikome i možete donositi sasvim spontane odluke. 

Sa druge strane, postoji sigurnost koju biste dobili ukoliko biste imali nečiju bezuslovnu podršku, blagostanje i osjećaj zadovoljstva koja proističe iz toga što sa nekim dijelite život i mogućnosti da dijelite odgovornosti unutar domaćinstva.
​Postoje ljudi za koje je svakodnevna usamljenost privremena situacija, i oni koji će je izabrati do kraja života. Ono što je ovdje važno jeste da je to vaš izbor, a ne jedina mogućnost.
 
PRIJE SVEGA ĆETE NAUČITI DA ZAISTA VOLITE SEBE
Samoća pomaže da se razvijate kao osoba i da bolje upoznate sebe. Međutim, imajte na umu da neće biti baš tako ukoliko uronite u frustraciju jer ne možete da se oslobodite osjećaja usamljenosti, ili opsesivno počnete da tražite bijeg iz svog stanja.

"Zašto obično izbjegavamo usamljenost? Zato što je vrlo malo onih koji nalaze društvo u sebi."
-Karlo Dosi-

Onaj ko nauči da bude sam sa sobom, brine za sebe, prihvati svoje snage i svoje slabosti, i prije svega, zavoli sebe dok je sam sa sobom, na pravom je putu da pronađe istinsku sreću. Veze i poznanstva se mogu pojavljivati u vašem životu, ali ste naučili da ne zavisite od njih. Prvi i osnovni savršeni odnos bi trebalo da bude onaj koji imate sa sobom. Tek kada savladate umjetnost «biti sam sa sobom» moći ćete da imate kvalitetne odnose sa drugima.

GAJITE DOBRA PRIJATELJSTVA
Samoća nije sinonim za izolaciju ili nedostatak prijatelja. 
​Ovo je i dezinformacija i iluzija. Samoća je stil života i sposobnost da živite svoj život nezavisno od drugih i ​​to ne izaziva sukob sa dobrim prijateljima koji vas razumiju i poštuju vaš način života.​Kada odlučite da budete sami, pruža vam se prilika da upoznajete nove ljude jer ste počeli da uvodite nove aktivnosti u svoj život. Srijetaćete ljudi koji dijele vaš ukus, i upravo takvi će vam obogatiti život. ​Ovako i nastaju kvalitetna prijateljstva i odnosi: kada se sretnu nezavisne osobe koje dijele slične ukuse i interesovanja.
​