Za dobrotu nije potreban priručnik, ona nastaje spontano

​Možda ste se zapitali šta bi bio priručnik za dobre ljude, šta čitaju i gdje uče da imaju tu dobrotu, tu svjetlost koja ih obasjava i obasjava sve oko njih.

U stvari, dobri ljudi ne znaju koliko dobro čine za one oko sebe i mogu čak postati obeshrabreni svojom ekstremnom osjetljivošću, suštinskom kvalitetom u vremenu u kojem živimo.

Ovi ljudi sumnjaju, pa čak i sami sebe muče razmišljajući o tome da li rade ispravno ili pogrešno. Njihovo ponašanje je tako čisto i iskreno. Ono što vidite je ono što dobivate. Kod njih nema dvoličnosti, što ih često može učiniti metom mnogih napada.

“Jedini simbol superiornosti koji poznajem je ljubaznost.”
– Ludwig Van Beethoven-
​
Nekim ljudima nisu potrebna uputstva o tome kako da se ponašaju na tako blag način gdje god da odu. Oni su pravi izraz i smisao dobrote, koja je uvijek spontana i nikada se ne pretvara. Oni to žive kao prirodnu vrlinu, nikada nametnutu dogma i pravilima.

Dobrotu ne treba čitati, samo primjenjivati
​Svako dijete ima čistu dušu koja se sa više ili manje strpljenja prilagođava okruženju, jer nas temperament, biologija i okruženje čine drugačijima. Rousseau je već isticao da je “čovek po prirodi dobar, društvo ga kvari”. Izgleda da je bio u pravu.

“Vidjećete da su zla ljudi rezultat njihovog izbora i da se dobro širi kada ga nose u svom srcu.”
-Pitagora sa Samosa-

​Vidimo ovu urođenu dobrotu kod vrlo male djece tokom njihovog optimalnog razvoja. Dijete integriše druge partnere u igru, pokušava da izliječi ranjenu pticu i daje zagrljaje i osmijehe. Nemirno dijete, ali uvijek odiše strašću i radošću.

Kada obrazovanje poništava naše vrline
​Danas vidimo toliko nasilja da nas može navesti da se zapitamo šta radimo pogrešno u obrazovanju  naše djece. Zašto je ta urođena i spontana ljubaznost postala gorčina, frustracija i nasilje? Koje im to duhovne i društvene modele usađujemo tokom razvoja da dolazi trenutak u kojem ne žele da uspostavljaju veze, već poređenja i nadmetanje?

Kako možemo podstaći prirodnu dobrotu?
Ne postoje detaljni planovi ili strategije za povećanje dobrote u djetetu. Međutim, uvijek postoje načini da se ohrabri plemenitost.​

• Ne krivite obrazovni sistem. Svaljivanje krivice nije samo nepotreban mehanizam, već je i vrlo toksičan za ljude. Kada tjeramo nekoga da se osjeća krivim, misleći da ćemo ga tako kazniti i da neće ponoviti nešto što mislimo da nije u redu, ohrabrujemo tu osobu da misli da ono što je pogriješila predstavlja nju. Mi im na taj način govorimo da su oni loši, a sljedeći put će se ponašati kako mi kažemo.
• Prestanite suditi.  Ljudi sami biraju svoje puteve i sami donose odluke. Kao djeca počinjemo pokazivati ​​vlastitu individualnost i karakter. Umjesto da ih stalno tjeramo na poslušnost, trebali bismo bezuslovno prihvatiti karakter svakog djeteta oko nas.
• Postavite granice.  Uljudnost i dobro ponašanje nisu represivni, već oslobađajući. Poštivati ​​druge znači znati gdje su moja prava, dužnosti i moja zadovoljstva, pored poznavanja granica i granica koje razdvajaju svakog od nas.
• Kontakt sa prirodom i životinjama.  Priroda nudi mir i bezuslovnu ljubav životinja. Ove dvije vrline su osnova cjelokupnog ljudskog razvoja jer u miru, i slušanjem i razumijevanjem stavova drugih razvijamo empatiju.
• Biti dobra osoba ponekad je jednostavno kao zastati i zapitati se kako možete početi liječiti sebe i liječiti druge. Nemojte forsirati ili pokušavati pronaći vodiča koji vam govori šta da radite u svakom trenutku jer, kao što smo rekli, prava dobrota je spontana i nikada nije lažirana.