Za sve ljude koji pomažu drugima, ali ne znaju kako da pomognu sebi

Ovo je za sve one koji se osjećaju emocionalno i pshički iscrpljeno, koji se previše trude i daju drugima, ali osjećaju prazninu iznutra.

Možda ste od onih kojima je poznat taj osjećaj: budite se ujutro umorni jer niste mogli zaspati, a niste se ni mogli odmoriti, jer vas je do kasno u noć obuzimala anksioznost, razne opsesivne i intruzivne misli i ona poznata samoća na koju ste već navikli. Možda vas čak svi oko vas pitaju šta radite pogrešno. Pitaju se zašto se ne možete osjećati bolje.
Voljeli biste da možete prestati biti toliko osjetljivi.  Zavidite ljudima koji se ne brinu ni za koga osim za sebe. S druge strane, ne možete ni zamisliti kakav je to osjećaj.

Postoje ljudi koji toliko vole, toliko brinu za druge i daju se drugima do poslednjeg atoma svoje snage da njima samima ništa ne preostaje. Postoje ljudi koji daju poslednji dio sebe kako bi se drugi osjećali kompletno. Postoje ljudi koji pokazuju nepokolebljivu snagu kada pomažu drugima, ali ne znaju kako da pomognu sebi. To su oni ljudi koji kriju svoje suze da ih drugi ne vidi. To su oni ljudi koji se osjećaju sami u gomili. To su oni ljudi koji posmatraju druge osobe sretne u ljubavi i pitaju se kada će se takvo nešto dogoditi i njima.
To su oni ljudi koje drugi povređuju. Što je više ljudi kojima su vjerovali, to su postali nepovjerljiviji. Naučili su da se oslanjaju samo na sebe. Umorni od toliko truda.
Ako pripadate takvim ljudima, svi misle da je takvo ponašanje i da su takva osjećanja prirodna za vas, ali nisu. Ponekad mislite da nešto nije u redu sa vama, jer toliko volite i pomažete drugima, a najmanje sebi. I ne znate kako postupati drugačije. Ljudi vam se dive, misle da ste neustrašivi, puni ljubavi, brižni, ali ne vide koliko su vam umorne oči, koliko je iscrpljena vaša snaga, koliko je ogromna postala vaša samoća. Stvar je u tome što imate veliko empatično srce i što ste možda i sami bili zanemarivani, i ne možete podnijeti tuđu patnju. Želite pomoći, jer znate kako je kada nikog nema vama da pomogne. Možda je i to način da vas drugi potvrde, da se osjetite živima i da date svom životu neku svrhu. Ali, svi znamo koliko to može biti iscrpljujuće.

Treba da znate da niste kao svi ostali. Treba da znate da imate ogromnu snagu. I treba da znate da će vam se jednog dana sve isplatiti i da ćete sresti nekoga ko će vas ispuniti ljubavlju i mirom onako kako i vi ispunjavate druge. Do tada, nastavite da pokušavate i da se trudite za sebe. Vjerujte. Ostanite svoji i ne mijenjajte se. Postoji nešto u vama što je veoma rijetko. Budite svoji i jednog dana vaša usamljenost će sresti nekoga ko će vas pogledati u oči i reći: „Konačno!“