Zabrinut sam za budućnost: što mogu učiniti?

Čini se da nas budućnost sada brine više nego ikada prije. Razumljivo je osjećati nelagode zbog onoga što bi se moglo dogoditi sjutra, no umjesto da se brinemo, trebali bismo se "pripremiti". Objasnimo kako.

“Zabrinut(a) sam za budućnost. Danas sam više nego ikada prije zabrinut(a) što će biti sa mnom sutra ”. Ovaj duboko zakopani, ali snažni strah sada je realniji nego ikada prije. Toliko da mnogi ljudi koji osjećaju svu negativnost današnjice već padaju u zabrinjavajući defetizam (prihvatanje poraza), a da toga nisu ni svjesni. Ovo je komplicirana situacija koju moramo uzeti u obzir.

Woody Allen je govorio kako ga "budućnosti mnogo zanima jer je to mjesto na kojem ću provesti ostatak života". Više ništa nije sigurno, te je stoga gajenje neobične zabrinutosti razumljivo. Unatoč činjenici da nas često uvjeravaju da je najvažnije usredotočiti se na "ovdje i sada", opravdano je što nas budućnost toliko okupira.
Gledati u sjutra i pripremiti se za sjutra čin je odgovornosti. Istina je da se budućnost još nije dogodila, da se ne može vidjeti ni dotaći. Međutim, uvijek je prikladno ostaviti malo prostora za sjutra i imati pri ruci plan, ciljeve i više od jedne strategije suočavanja sa onim što se može desiti.

​Brinem se za budućnost: ključevi i strategije za upravljanje tjeskobom uslijed neizvjesnosti
Víctor Hugo je govorio da „budućnost ima mnogo oblika, ovisno o tome ko je promatra. Za slabe je ona nešto nedostižno. Za prestrašene ona je nešto nepoznato, a za hrabre je prilika".  Svi bismo voljeli biti odvažni i iskoristiti sve što nam sjutrašnjica može ponuditi. Međutim, ponekad tegoba i strah nadilaze optimizam.
Potrebno je uzeti u obzir jedan detalj. Ne bismo trebali mučiti  sebe zbog toga što smo iskusili tu zabrinutost; ako smo zabrinuti za budućnost u trenutnim okolnostima, to je sasvim normalno i očekivano.  Ljudska inteligencia radi tako da stvara hipoteze i da očekuje da će se određene stvari dogoditi. A to čini u pokušaju da nas drži na oprezu kako bismo mogli predvidjeti što može doći i kako bismo se pripremili.

Međutim, sve te prognoze do kojih dolazimo će biti korisne sve dok se normalna granica anksioznosti ne prekorači. Pretjerana briga često vodi do neopravdanih i iracionalnih strahova koji nas na kraju počnu kontrolirati. U tim okolnostima inteligencija nam prestaje biti od koristi i mi se ograničavamo strah od sjutrašnjice, što stvara mentalni filtar koji poništava svaku strategiju, bilo koji plan ili realnu prognozu.

​Pogledajmo sada koje dimenzije bismo trebali uzeti u obzir kako bismo malo bolje riješili svoju brigu oko budućnosti.

​Podijelite budućnost na "djelove" kojima se može upravljati
Kada razmišljamo o budućnosti, činimo to u malo ili nimalo upravljivim uvjetima. Sjutrašnjica nije samo neizvjesna, već se ona često pojavljuje u našim mislima kao nešto difuzno i ​​nastanjeno prijetnjama. S obzirom na tu viziju, normalno je osjetiti oštar "ubod" straha. No, ako budućnost podijelimo na niz manjih i manje difuznih dijelova, stvari se mijenjaju.

Pogledajmo primjere.

• Bliska budućnost (sljedećih 3-6 mjeseci). Što bih želio ostvariti od danas do tada? Koji se izazovi mogu pojaviti? Suočeni sa mogućim problemima koji se mogu pojaviti, koje biste strategije trebali primijeniti? Čak štaviše ... Što bih trebao učiniti sada da postignem ono što želim u kratkom roku?
• Srednja budućnost (6 mjeseci 1 godina). Kako bi se upravljalo nesigurnošću koja postoji tijekom naredne godine, preporučljivo je još jednom pojasniti koje ciljeve želite postići. Razmišljajte o preprekama ili izazovima koji bi se mogli pojaviti (prema vašim očekivanjima) tokom tog vremena. Pripremite se za njih.
• Daleka budućnost (sljedeće 3 godine). Istina je da nam pogled na tri godine unaprijed neće dopustiti da otkrijemo što se može dogoditi u toj budućnosti koja je udaljenija. Ali može nam pomoći u postavljanju dugoročnih ciljeva. Nečega neophodnog za naš napredak i razvoj, jer su postavljene svrhe bitni vodiči za motivaciju.

Brinite da, ali samo "po dogovoru"
Zabrinuti ste za budućnost i to što se događa je sasvim normalno. Međutim, ta se zabrinutost ne bi trebala produžavati 24 sata dnevno 7 dana u tjednu. To stanje uma nije korisno, produktivno i nije nimalo zdravo. Pa kako bi bilo da sebi date tačno dvadeset minuta dnevno za brigu?

​Postavite alarm i dogovorite sastanak sa sobom. Utvrdite kada ćete razmišljati o tome što vas zabrinjava. Odbijte dopustiti da se te ideje pojave u neko drugo vrijeme. U slučaju da se to desi, uzmite bilježnicu i zapišite ih kako biste ih uzeli u obzir kada dođe trenutak da im se potpuno posvetite.

​Zabrinut(a) sam za budućnost, što mogu učiniti? Ne fokusirajte se na simptome, pogledajte znakove
Kada nas nešto puno brine, krene cijeli niz simptoma. Odnosno, ako se plašim biti nezaposlen, malo po malo bivam zarobljen strahom, nemirom, tjeskobom...Doživljavanje ove serije senzacija rezultira umom zarobljenim stresom. Osjećamo kao da je to sasvim normalno, ali moramo preuzeti odgovornost, preuzeti kontrolu.

Kako? Ostavite po strani simptome (koje stvara situacija neizvjesnosti) i usredotočiti se na znakove (mogućnosti). Da biste to učinili, razmislite o sljedećim idejama:

• Zabrinut sam za budućnost, a posebno se bojim gubitka posla. Ako se to na kraju dogodi, ne bi li to mogla biti prilika za nešto novo? Možda je vrijeme za veliku poslovnu promjenu. Možda je trenutak da krenem u drugom smjeru u svom radnom životu.
• ​Sadašnjost se mijenja na mnoge načine. Moguće je da sve ovo nije ništa drugo doli signal da napravite promjenu. Suočeni sa bilo kojim poteškoćama dužni smo se prilagoditi i za to je najbolje biti spreman.
• Da zaključimo, možemo se sjetiti izvrsnog citata njemačke psihoanalitičarke Karen Horney "briga bi nas trebala voditi u akciju, a ne u depresiju". U osnovi, ako nas nešto brine, posljednje što bismo trebali učiniti jeste dati mu pretjeranu snagu ili ga hraniti više nego što je potrebno. Moramo prihvatiti ono što nema rješenje i suočiti se s onim što nam, iz bilo kojeg razloga, oduzima san i mir.

​
(reference:
gedankenwelt.com)