Zagađena životna sredina povećava rizik od depresije

Nedavna studija je pokazala jasnu vezu između zagađenja životne sredine i depresije. To je ideja koja se slaže sa zaključcima drugih istraživanja koja su se indirektno bavila ovom idejom.

​Najnovije studije govore da zagađenje životne sredine ima važne posledice po zdravlje. Poznato je da ono utiče na gotovo svaki organ u tijelu, uključujući srce, jetru, bešiu, gušteraču, bubrege, kožu i mnoge druge. Sada se pokazalo da ono ima i važne posljedice na mozak.

Najznačajniji napredak u ovom pogledu je istraživanje objavljeno u Proceedings of the National Academies of Sciences (PNAS). Ono pokazuje da postoji objektivna veza između zagađenja životne sredine i funkcije mozga.
Iako to nije jedina studija koja se bavi ovom temom, ona je prva koja pokazuje da zagađenje okoline utiče na kognitivne i emocionalne djelove mozga. Ovo mijenja ekspresiju gena, posebno onih povezanih sa depresijom.

​“Zaključak ove studije je da zagađenje vazduha ne utiče samo na klimatske promjene, već utiče i na funkcionisanje mozga. Efekti depresije mogu biti samo vrh ledenog brega kada je u pitanju zdravlje mozga. Najveći izazov u medicini danas je bolje razumjeti kako geni i okolina međusobno djeluju. Ova studija baca svjetlo na to kako se to događa .”
-Daniel R. Weinberger-

Zagađenje životne sredine i depresija: kako su povezani?
Navedenu studiju izveli su neuroznanstvenici sa Instituta za razvoj mozga Lieber (LIBD) na medicinskom kampusu Johns Hopkins u Sjedinjenim Državama i Univerziteta u Pekingu u Kini. U ovom istraživanju učestvovao je međunarodni genetski konzorcijum koji je pružio informacije iz više od 40 zemalja. Isto tako, svjetsko udruženje koje je sintetiziralo podatke o kontaminaciji, neuroimagingu i genetskoj ekspresiji u mozgu.
U okviru ove studije angažovana su 352 volontera koji žive u Pekingu, gradu sa visokim nivoom zagađenja životne sredine. Svi su podvrgnuti testiranju genotipa. Ovo je dalo potrebne informacije naučnicima da izračunaju vjerovatnoću da svako od njih pati od depresije, samo na osnovu njihovih genetskih informacija.
Istraživači su prikupili informacije o kontaminaciji životne sredine kojoj je svaki od volontera bio izložen šest mjeseci. Učesnici su potom prošli jednostavne kognitivne testove. Dok su to činili, bili su podvrgnuti funkcionalnoj magnetskoj rezonanci. Ovo je pokazalo dijelove mozga koji su se aktivirali prilikom izvođenja testova.

Zanimljivi nalazi
Dok su volonteri obavljali testove, bili su izloženi stresnoj situaciji. Ona se sastojala od negativnih komentara o njihovom učinku, i to na neblagovremen način. To je omogućilo da se uoči da primanje ovih negativnih podražaja mijenja široku mrežu moždanih kola.
Naučnici su imali genetski atlas koji je služio kao referenca za ispitivanje funkcionisanja gena za depresiju. Tako je utvrđeno da su ispitanici koji su imali visok genetski rizik obolijevanja od depresije, a pritom bili izloženi visokom zagađenju životne sredine, pokazali funkcionisanje mreže moždanih kola koja se podudara sa bolešću.
Istraživači su pojasnili da svako ima potencijal da razvije depresiju. Međutim, neke osobe imaju više ove sklonosti u svojim genima. Ovom studijom je pokazano da, u potonjem slučaju, zagađenje životne sredine postaje multiplikativni faktor visokog rizika od uticaja.

Još jedno istraživanje o tome
Druga istraživanja  objavljena u British Journal of Psychiatry takođe su upozorila na vezu između zagađenja i raznih poremećaja, uključujući depresiju i shizofreniju. Do tog su zaključka došli nakon analize podataka o 13.000 pacijenata službi mentalnog zdravlja koji žive u južnom Londonu. Svi su imali problema sa raspoloženjem ili psihotične simptome.
Istraživači su procijenili slučajeve na početku i sedam godina kasnije. Uzeli su u obzir varijable povezane sa izloženošću pacijenata zagađenom vazduhu. Testirali su vazduh u blizini svoje rezidencije. Konkretno, ispitivali su nivoe ugljendioksida, azotnog oksida i čestica.
To im je omogućilo da zaključe da je samo malo povećanje izloženosti ugljendioksidu povećava potrebu za ambulantnim liječenjem za 32%. Potreba za hospitalizacijom je takođe porasla za 18%. Nešto slično, iako u manjoj mjeri, dogodilo se sa česticama koje su suspendovane u vazduhu. 
Gore navedeno ukazuje na postojanje veze između zagađenja životne sredine i mentalnog zdravlja. Sa ovim podacima, pitanje klimatskih promjena postaje aktuelno. Došli smo do tačke kada je potrebno ovom problemu pristupiti sa najvećom ozbiljnošću kako bismo izbjegli strašne posljedice.
​
(reference:
exploringyourmind.com)