Svi vrlo dobro znamo šta je poraz. Kada bismo u djetinjstvu pogriješili, pogledi koje bismo dobili bili su vrlo slični onima koje smo dobijali dok smo bili nevaljali.
Osjećaj razočaranja u tom trenutku bio je jači od bilo koje radosti. Naljutili bismo se na sebe i prepustili tugi, kao da je to osećaj koji smo u tom trenutku zaslužili.
Kad se suočimo s porazom na ovakonegativan način, samo ćemo napraviti još više greški jer nam negativan stav ne ostavlja prostor za učenje.
Osim toga, kada na poraz ne gledamo kao na nešto pozitivno, obično ostajemo pri onome što nam um govori, opraštamo se od projekata bez završetka, kritikujemo sebe i odlučujemo da smo beskorisni. Kako bismo trebali učiti iz greške kada na nju gledamo ovako i pokušamo je jednostavno izbrisati kao da je riječ o loše napisanoj riječi? Ljudi koji niti prihvataju poraz niti uče iz njega su uglavnom ljudi koji ne prihvataju sebe. Žele biti savršeni u svemu što rade, a kad shvate da nisu savršeni i da ne mogu ispuniti baš sva svoja očekivanja, odustaju od svega i postaju očajni. Ovaj beskorisni stav ima samo za posljedicu da ljudi sa velikim potencijalom i dobrim vještinama prestanu pokušavati nešto iz straha da opet ne dožive neuspjeh. Sa ovakvim stavom stavljate sebe pod stakleno zvono i ostajete u poznatoj vam zoni udobnosti. Poraz ukazuje na rast Oni koji nikada ne pogriješe nikada nisu ništa pokušali i ostaju u svojoj zoni udobnosti jer znaju da su rizici tamo mali. Ali istina je da takvi ljudi čeznu za emocionalnijim životom, za izazovima, preprekama i ciljevima. I ne radi se samo o ostvarenju snova ili postizanju uspjeha. Važniji od cilja je put do njega i volja da ustajete svaki dan kako biste mu se približili. Ako prestanemo pokušavati nešto zbog straha od neuspjeha, neuspjeh je tek tada neizbježan. Bol nije tako intenzivan kao strah od projekta koji će izazvati naše vještine. Ali čim to prođemo, život se pretvara u mnogo življe boje. Poraz ne znači oproštaj od snova, on je znak da rastemo. Pokazatelj da otkrivamo nove načine, da se poboljšavamo, rastemo i razvijamo svoje vještine. Istina je da ne kontroliramo uvijek pobjedu i poraz, ali ako želimo biti uspješni, moramo prihvatiti da ćemo nekoliko, ako ne i mnogo puta pogriješiti. Ono što uvijek kontroliramo je naša otpornost i tu trebamo uložiti svoju energiju. Kako se možemo nositi sa porazom? Poraz nije kraj, samo međukorak, neosporan korak ka uspjehu ili trijumfu. Stoga poraz ima više prednosti nego nedostataka. Jedino što moramo učiniti je shvatiti da nas poraz ne definira već jednostavno znači da se moramo ponašati drugačije.
Da bismo naučili bolje se nositi sa neuspjehom, prvi korak je težak, ali važan zadatak: moramo prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. Ne možemo se žaliti na to kako život utiče na naše karte. I bez obzira na to kako se ispostavilo, mi sami nismo igra i nećemo uvijek igrati sa istim kartama. Nismo ni puki rezultat naših misli ili ponašanja. Mi smo mnogo više od svega toga - mi smo složeno biće koje se mijenja, uče i stalno nam se pruža mogućnost da se poboljšamo.
Hrabra smo bića uprkos svojim greškama i niko ne može reći da zbog svojih grešaka manje ili više vrijedimo. Sljedeći korak je prilagođavanje naših očekivanja. Moramo biti jasni o tome šta je "pravo ja" i "idealno ja":
Zbog toga bi nam uvijek trebalo biti jasno ko smo i da nismo ništa bolji niti gori od drugih. Na kraju, moramo naučiti nositi se sa životnim frustracijama. Stvari ne idu uvijek onako kako bismo željeli, ali to ne znači da je sve propalo. Moramo prihvatiti ono što nam se ne sviđa, uključujući i vlastite greške, i moramo učiti iz njih, jer tako gradimo sebe prema uspjehu.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|