Zašto empate stalno žele biti spasioci u životima drugih ljudi

​Dinamika „spasilac/ranjeni“ često preovladava kada više puta biramo partnere koji imaju emocionalne ili mentalne izazove, finansijske poteškoće, ovisnosti, depresiju, zdravstvene probleme, disfunkcionalno porodično porijeklo ili istoriju nasilnih veza bez ikakve volje da se promijene.

Ironično, destruktivna priroda dinamike spasioca naspram ranjenika leži u činjenici da smo i mi, spasioci, ti kojima je potrebno spasavanje. Moramo se spasiti od privlačnosti koju osjećamo prema onima koje doživljavamo kao „slomljene“ i koje je potrebno na neki način popraviti ili izliječiti.

Empatični ljudi su ti koji će često biti u ulozi spasioca kada vide povrijeđenu osobu ili kada stvari u odnosu sa nekim krenu naopako. Međutim, empate moraju osvijestiti ovaj obrazac, i prestati fokusirati većinu svoje pažnje na eksterno, zato što će to dovesti do ponavljanja istih nezdravih obrazaca i privlačenja sličnih odnosa stalno i iznova.
Jedna značajna karakteristika spasioca je sklonost ulaženju iz jedne veze u drugu, pokušavajući da "poprave" i "izliječe" ljude. Kada se stvari poboljšaju ili se, pak, ne pokažu znakove promjene, spasilac nastavlja dalje, osjećajući se ili zadovoljnim njihovim doprinosom ili vjerujući da su mu vrijeme i energija potrošeni.
​Oni koji su spasioci obično su veoma empatični i saosećajni, i osećaju nemir i očaj kad god su svjedoci patnje. Očajnički žele ublažiti nelagodu i zacijeliti bolne emocionalne rane, a često vjeruju da je jedini lijek koji djeluje velike doze ljubavi.
Da bi prekinuo naviku spašavanja drugih, „spasitelj“ mora prvo duboko proučiti zašto se osjeća toliko primoran da se udube u tuđu bol, kako bi otkrio gdje su skrivene njegove ili njene vlastite emocionalne rane. Za neke, privlučenost ljudima koji su "slomleni" može proizaći iz odrastanja u porodici u kojoj su željeli pomoći nekome, ali su se u tom trenutku osjećali neprimjećeno ili nemoćno. Drugi su možda doživjeli tešku traumu kada nisu imali nikakvog spasitelja pored sebe, zbog čega je bilo nepodnošljivo svjedočiti drugima kako se sami bore. Neki su se možda navikli na dramu i turbulencije, pronalazeći mir i harmoniju u takvim iskustvima. Osjećaju se "živo" samo kada su okruženi ljudima koji unose nemir u njihove živote. Percepcija onih koji su “slomljeni” kao odraz naše vlastite slomljenosti je još jedan razlog za ovaj obrazac. Bol drugih ljudi služi kao podsjetnik na naš, a mi možemo vjerovati da ako ih volimo i liječimo, možemo izliječiti i sebe. Možda se čak osjećamo dobro kada pomažemo onima za koje smatramo da im je pomoć potrebna, posebno ako se naša pomoć isplati i osoba prođe kroz nevjerovatnu transformaciju. Još jedan faktor koji doprinosi ovom obrascu je izazov promjene nekoga ko se percipira kao “loš momak” ili “loša djevojka”, dokazujući našu vlastitu vrijednost i ljubav ako uspijemo tamo gdje drugi nisu uspjeli da ih “poprave”. Da bismo se oslobodili obrazaca koji se ponavljaju i privukli zdravije odnose, od vitalnog je značaja istražiti razloge koji stoje iza naše privučenosti onima koje smatramo "slomljenima". Osvjetljavajući bol koji smo možda nesvjesno potisnuli, možemo steći dublje razumijevanje našeg ponašanja. Iako možemo nastaviti da vidimo potencijal u drugima i strpljivo čekamo da ispune naša očekivanja, od suštinskog je značaja da shvatimo da, osim ako takvi ljudi nisu voljni da rade na sebi i izliječe svoje probleme, nikakva količina ljubavi i razumevanja od nas ne može im pomoći. Priznavanjem ove istine štitimo vlastito emocionalno blagostanje i izbjegavamo iscrpljivanje ili frustriranje uzaludnim pokušajima da “popravimo” ili “izliječimo” nekoga ko nije spreman ili voljan pomoći sebi. Bolje je usmjeriti našu energiua i napore prema onima koji su istinski posvećeni vlastitom ličnom razvoju i koji uzvraćaju našu ljubav i podršku.
​Kada radimo na iscjeljivanju naše prošlosti, stvaramo sretniju sadašnjost i budućnost sa autentičnijom ljubavlju, onu u kojoj sebi dajemo priliku da budemo uključeni u svjesnu, ispunjenu vezu u kojoj postoji otvorena i uzajamna bezuvjetna ljubav. Zacjeljivanje naše rane "spasioca" ne znači da moramo napustiti ljude kojima je potrebna pomoć. Umjesto toga, dinamika će se prirodno promijeniti kako se naš fokus okrene prema unutra i radimo na sebi. Kada se naša energija promijeni, oni oko nas će osjetititi razliku i možda će odlučiti da podignu vlastitu vibraciju i sretnu nas tamo gdje jesmo. Ako ne, veze koje nas iscrpljuju i koje su nezdrave prirodno će nestati.

Naći ćemo veće zadovoljstvo i unutrašnji mir kada shvatimo da privlačimo ljude zbog više od same pomoći koju im pružamo. Svi nosimo svoje rane i nesavršenosti, ali i dalje zaslužujemo ljubav uprkos ovim manama. U stvari, postoji jedinstvena ljepota koja se nalazi u našoj "slomljenosti". Uključivanje u odnose sa pojedincima koji nose emocionalne rane može biti nevjerovatno transformativno i ispunjavajuće iskustvo za obje strane. Prepoznajući i prihvatajući sopstvene traume, postajemo saosjećajniji i pokazujemo razumijevanje prema ranama drugih. Međutim, da bi takvi odnosi dugoročno napredovali, bitno je da su obje osobe spremne stvoriti siguran prostor jedno za drugo. Ovo uključuje prihvatanje ranjivosti i aktivan rad na ličnom razvoju. U ovim odnosima, oba partnera su spremna da se suoče sa sopstvenim unutrašnjim negativnim emocijama i traumama iz prošlosti i zaliječe svoje emocionalne rane. Oni kreću na putovanje samootkrivanja i rasta, nastojeći bolje razumjeti sebe i svoje okidače. Ovaj unutrašnji rad im omogućava da razviju veću sposobnost empatije i saosjećanja, omogućavajući dublju povezanost. Postoji prisutnost puna ljubavi i prostor bez osuđivanja zbog izražavanja emocija. Kroz otvorenu komunikaciju gradi se povjerenje, jer obje osobe znaju da mogu podijeliti svoj najdublji bol bez straha od odbijanja. Oba partnera aktivno sudjeluju u vlastitom izlječenju, istovremeno pazeći na emocionalne potrebe jedno drugog. Shvataju da nije njihova uloga da "popravljaju" jedni druge, već da pružaju nepokolebljivu podršku i ljubav dok se bore sa životnim izazovima rame uz rame.


(Pripremila: Jadranka Bogdanovski za www.uniqorner.com)

​©Copyright
NIJE DOZVOLJENO KOPIRANJE NASLOVA, TEKSTA, NITI DJELOVA TEKSTA I PRENOŠENJE NA DRUGE VEBSAJTOVE