Zašto je Ernest Hemingvej smatrao da je starost dar, a dugovječnost muka

Ernest Hemingvej je proživio sto života u jednom. Priznat je kao jedan od najuticajnijih pisaca posljednjih stotinu godina. Prije svega zato što Ernest nije bio samo pisac, već i vrlo snažna ličnost. ​

Starost je drugo djetinjstvo 
„Starost je dar za čovjeka koji uspije da je shvati. Starost nije mjesto za žaljenje za prošlošću. Ona je drugo djetinjstvo.” - Hemingvej je starost smatrao drugim djetinjstvom, koje s pravom pripada svakoj osobi. 

Da li dijete treba da bude tužno zbog svoje prošlosti? Definitivno ne, ono je uvijek sretno u sadašnjosti. Djetinjstvo je kratak period, nekih dvanaest do petnaest godina, ali tako nezaboravan da ga pamtimo cijeli život. Zašto?  "Kao djeca, živimo u sadašnjosti, u trenutku. Što smo stariji, više živimo u svojim mislima. U prošlosti, u budućnosti, u nečemu... Ali jednostavno ne živimo u sadašnjosti.”
Hemingvej je vjerovao da život odraslog čovjeka postaje dosadan i besciljan u trenutku kada prestane živjeti u sadašnjosti i počne “prežvakavati” misli u glavi, poput krave. “Jack je ustao rano ujutru i otišao u krevet kasno uveče. Sve vrijeme je razmišljao o prošlosti, pa o svojoj budućnosti, o nekome i nečemu, ali nije živio.” Umjesto da živimo i obraćamo pažnju na današnji dan u kojem smo prisutni, mi bukvalno živimo u svojoj glavi – u našim mislima o „životu“, kada sam život samo protiče pred našim očima. “Kada starija osoba nauči da živi za danas, starost će joj postati drugo djetinjstvo.” Razmišljanja o prošlosti i budućnosti, to je poput čvora koji sve više steže čovjeka, oduzimajući mu sreću. 

Da li je dugovječnost mučna? 
Možda se čini čudnim da je Ernest doslovno romantizirao starost, iako nije volio dugovječnost. Hemingvej ima svoje mišljenje o ovom pitanju: „Znate, nisam sreo nikoga ko je živio zaista dug život i da se nije umorio od njega“, govorio je Hemingvej. “Puno sam putovao i vidio kako su svuda dugovječne ljude okruživali sa svih strana, hvalili i postavljali pitanja kako su uspjeli živjeti takvim životom. Svi su se pitali kako bi i oni sami mogli živjeti duže! Samo stogodišnjaci više nisu bili toliko zainteresovani za svoj život."

“Kada osjetite ukus svog omiljenog vina - divno je, kada čujete svoju omiljenu muziku na španskim ulicama - divno je kada možete da uronite u hladno more po toplom danu i prepustite se morskom povjetarcu - neverovatno je, vaša omiljena hrana - super je, kada možete razgovarati sa starim prijateljima ugodno i ugodno - za to živimo. Ali šta preostaje dugovječnom čovjeku koji ne može da osjeti ukus i aromu svog omiljenog vina, ne čuje svoju omiljenu muziku zbog gluvoće i ne može da dođe do prohladnog jezera po vrelom danu? Šta ako je njegov život potpuno drugačiji od našeg, a mi to ne primjećujemo?" Hemingvej je bio ljubitelj avanture i nije mogao da vidi svoj život bez nje, ali čak i za čoveka koji ne voli avanture njegove riječi imaju smisla. 

"Ne priželjkujte dug život, nemojte se hraniti iluzijama, postoji samo ovdje i sada i to je najbolje vrijeme!"

Godine ne određuju život 
Pored svega ostalog, Hemingvej je takođe rekao: „Vaše godine ne određuju vaš život. Vidio sam na stotine starih ljudi koji nisu imali ni četrdeset godina. Vidio sam na stotine mladih ljudi koji su imali nešto više od sedamdeset godina. Dokle god čujete, vidite i osjećate, želite i težite, godine ne bi trebale određivati vaš život - imate sve da živite kao slobodna osoba koja može doživjeti sve na ovom svijetu.”

”Svako ima unutrašnji glas koji pokazuje put do sreće. Svaka osoba tačno zna šta treba da uradi dajoj dan ne bi bio uzaludan: od jednostavnih radnji do najsloženijih odluka."
Hemingvej je vjerovao da što je osoba starija, to više glasova oko nje zaglušuje njen unutrašnji glas: prvo roditelji, zatim vaspitači i nastavnici, poslodavci, stručnjaci sa svih strana, rođaci, pa čak i prijatelji - svi oni zaglušuju njen unutrašnji glas i iz nekog razloga osoba počinje da sluša njih, a ne sebe. Svake godine taj unutrašnji glas postaje sve tiši, ali jedino što čovjeku preostaje je da nauči da ga sluša i ne dozvoli da ga društvo uguši: „Bez obzira na godine, samo počni slušati sebe, svoj glas i slijedi ga. Uskoro ćeš se iznenaditi koliko je tvoj glas moćan.”