Zašto je tišina luksuz

Ko bi pomislio da tišini zapravo može postati luksuz? I to luksuz u kojem vrlo malo ljudi uživa i koji je danas prijeko potreban. 

Možemo samo uživati ​​u tišini ako naučimo pobjeći od rutina koje nas sprečavaju da pronađemo dovoljno vremena za sebe. Ove rutine nas porobljavaju i stvaraju strah od usamljenosti i potpune tišine. Naša okolina je toliko bučna da smo joj se prilagodili, tako da mislimo da je biti sam i u tišini nešto negativno.  Tišina može čak uzrokovati da ljudi osjećaju tjeskobu. Ovdje je mudro postaviti sebi određena pitanja.

Ljudima koji ovo rade nikada ne pada napamet da započnu neku korisnu aktivnost poput joge ili meditacije. Jer, za njih je previše stresno kada je sve mirno i potpuno tiho!

Naš um treba tišinu
​Istina je da postizanje potpunog mira i tišine nije lagan zadatak i da njihovo uvođenje u  bučnu rutinu može biti prilično složen izazov. Mnoge naše želje, težnje ili interesi postoje tamo gdje postoji buka. Bilo da je vanjska ili unutarnja buka, to je poput neprekidnog mnoštva misli koje nikada ne prestaju.
​Urađene su brojne studije o ovoj temi. Većina njih je uspoređivala živote ljudi koji žive u velikim gradovima sa onima koji žive u ruralnim područjima. Razlike su zapanjujuće. Ljudi koji žive ili rade na vrlo bučnim mjestima i oni koji idu na večernji počinak slušajući beskrajnu buku i užurbanost grada, imaju veće šanse da pate od nekih zdravstvenih problema.

Neki od tih problema uključuju bolesti kardiovaskularnog sistema,  stres i  anksioznost.  Ako tražimo glavne uzroke tih stanja, često ćemo otkriti da su posljedica činjenice što se većina ljudi jednostavno ne umije zaustaviti i opustiti. Naš "autopilot", nakon godina i godina djelovanja na isti način, tjera nas da funkcionišemo na isti način - poput robota.

​Ne shvatajući to, izbjegavamo tišinu na svjestan način. Tražimo buku čak i kada imamo priliku pobjeći od nje. Treba da se zapitamo se zašto se bojimo tišine. Zašto se osjećamo usamljeno ako nema buke oko nas?

Da li uključujete radio kada ste sami, jer ne možeto podnijeti da nema buke? Da li težite da sebe nečim "zaposlite" ili da odete na neko "živahno" mjesto jer vam usamljenost i tišina vašeg doma stvaraju nelagodu?

​Tišina nije neugodna, a šutnja ne bi smjelo da nas čini nervoznima. To su samo uvjerenja koja pokušavaju opravdati nešto što ne želimo doživjeti. Čega se zapravo plašimo?

Međutim, naš um mora biti tih. Samo zahvaljujući odsutnosti buke, naši neuroni se mogu učinkovito obnavljati. Pored toga, naši se umovi i tijela opuštaju i oslobađaju od briga koje obično nastaju gomilanjem problema i napetosti uzrokovanih vanjskom bukom. 
Kada smo okruženi bukom, ne možemo čuti sabe dok razmišljamo; i kada se to dogodi jednostavno nemamo jasan i lucidan um.

Buka i uznemirenost nas odvlače od sebe
Buka i nemir nas odvlače od nas samih. Ko među nama posvećuje vrijeme da bolje upozna sebe? Koliko nas posvećuje makar nekoliko minuta vremena dnevno meditaciji  ili molitvi kako bismo smirili um i opustili se? Koliko nas se pokušava nositi sa mislima koje često pokušavamo ignorisati? Ili upravljati onim štetnim i podmuklim mislima koje su tako nametljive i uzrokuju velike nelagode? To je složena situacija. Jer, u našoj glavi postoji toliko mnogo hitnih zadataka za rješavanje, a vrijeme za sebe može uvijek biti odgođeno za kasnije, za sjutra, za prekosjutra...i tako unedogled.
Takođe, tišina je mnogo više od praktikovanja meditacije ili samo pražnjenja naših umova. Ovo je potpuno pogrešno uvjerenje. Cilj treba da bude da prestanemo živjeti "na autopilotu" i uživati ​​u ovom sadašnjem trenutku puno više. Ne treba ništa posebno učiniti. Dovoljno je uživati ​​u dobrom obroku, šetnji, čitanju omiljene knjige i uživanju u zvuku ptica oko nas.

Da li živimo, ili samo postojimo?
Biti stalno okružen bukom nije pravi život, to je samo "egzistiranje". A zašto bismo samo "egzistirali"? Da bismo samo odradili ono što moramo i što vidimo kao "obaveze", a da uistinu ne uživamo? Ne brinemo se dovoljno za sebe. I ne dajemo sebi važnost koju zaslužujemo. Obično smo samo vođeni  motivima, razlozima i uzrocima koji često nisu naši, a koji dolaze izvan.

"Neki smatraju tišinu nepodnošljivom, jer imaju previše buke unutar sebe."
-Robert Frip-

Ne bježite od tišine. Zašto ne isključite televizor i otvoriti neku dobru knjigu? Zašto ne vježbate u parku bez slušanja muzike?  U našem svakodnevnom životu okruženi smo bukom sa svih strana. Zašto bismo nastavili biti na milost i nemilost buke čak i onda kada konačno imamo vremena za sebe? Bojimo li se da se povežemo sa sobom i sa svijetom oko nas? Od čega pokušavamo pobjeći?