Zašto je važno blokirati i najmanje manifestacije agresije prema vama

Na radiju sam odgovarala na pitanja o agresiji. Kako se psihološki braniti, kako se distancirati, kako adekvatno odgovoriti, kako najbolje psihički reagirati.

A onda je jedna žena postavila tužno pitanje. Čak to nije bilo ni pitanje, već je samo podijelila svoje iskustvo. Hodala je ulicom, a čovjek ju je udario u lice. Nepoznati muškarac udario je u lice jer ga nije pustila naprijed. Udario i nastavio dalje. To je cijela priča.
I odmah sam se stavila na mjesto ove žene. Kasna jesen. Nisi čak imao vremena da shvatiš što se dogodilo. I samo sam osjećala bol. Bam! A sada stojiš kao dijete, potpuno bespomoćan, ponižen, opustošen. I gledaš u leđa ovog čovjeka, u njegovu jaknu. Odlazi brzo, nestaje. I to je sve.

Nismo mi krivi za tu bespomoćnost. Kakva je to psihologija, savršeno razumijem. Prijaviti ga policiji? Kako? Čovjek se jedva vidio tok jesenjeg dana, u toj ulici, sve se desilo brzo. Vikati i pozivati ​​prolaznike? Zašto? Da bi se pojavio neko ko će otrčati u potragu za počiniteljem? A ako ga i susretne, što će učiniti? A što ako je to žena ili muškarac koji nemaju nikakve borbene vještine. Što učiniti? Vikati na njega? Besmisleno je. Ponekad se ništa ne može učiniti.
Ali ako se žalite drugima, oni će početi tumačiti to kao "ogledalo" i kako je svijet naš odraz. Ili će iznijeti ideju da ste i sami provocirali ovog čovjeka. Nekako si pogriješila ili si izgledala prkosno. Jer ljudima je ova misao previše zastrašujuća i teško im je shvatiti da bi ovo nekoga moglo snaći bez razloga. I mirno odlazite. Lakše je okriviti onoga koji je pogođen.

Ponekad se možete samo tješiti. Ukoliko neko ovako postupa, kad tad će naići na nekoga ko će znati da mu vrati istom mjerom.  Ovaj lik će kad tad nastradati na sličan, ako ne i gori način. 

Drugo, ukoliko je situacija takva da je možete kontrolirati, naučite da blokirate bilo kakvu manifestaciju agresije prema vama. Odmah i potpuno. Nikako ne učite da se prilagođavate i da trpite. Ovo zahtijeva dovoljno treninga i samosvijesti. Naučite blokirati i najmanje agresivne napade. Na primjer, danas vrlo zastupljeno: napisali su vam toksičan komentar - izbrišite ga zajedno sa onim ko ga je napisao. Takvi postupci su odraz budućeg idiota u stvarnom životu. Rekli su vam nešto neugodno i uvredljivo - pitajte što su tačno željeli reći. Zamolite ih da ponove. Zatim recite da vam se to nikako ne sviđa i da ih ne želite slušati. Odmaknite se od onih koji ne umiju kontrolirati svoje emocije i već ih prazne nad okolinom. Čak i ako se tada ispričavaju. Prekrižite sve agresivne ljude odmah, adekvatno i smireno.

Lako je napadati, to svako može. No, ozbiljnije radnje započinju malim i naizgled bezopasnim trzajima i "ugrizima". Prvo idu riječi, pa se onda prelazi na djela: i u porodici, i u odnosu, i na poslu. 

Moramo se braniti i ojačati svoje zaštitne mehanizme. Obično se nemate na koga osloniti. A onda vas počinju osuđivati sami agresori, oni koji su vas napali. Dok vi počinjete sumnjati u sebe: jesam li u pravu? Možda je trebalo izdržati?

Nema potrebe da išta trpite. Ako postoji prilika da se zaštitite - branite se. Odavno smo prestali biti zaštićeni od onih koji bi nas trebali braniti. I moramo razviti sopstvene odbrambene navike, ne slušajući one koji nas uče da budemo  "sofisticiraniji" i strpljivji.

Slučaj je drugačiji kada se desi što se desilo ženi sa početka teksta. To nije mogla kontrolisati, ali ako ste u prilici, uvijek stavite agresoru do znanja da se itekako možete braniti i da ste spremni. Da nećete trpjeti.