Jedan čovjek je došao jednom mudracu i ispričao priču o tome kako je pomogao svim svojim rođacima ne tražeći ništa zauzvrat, a oni su samo pokazali nezahvalnost i ravnodušnost prema njemu.
I bilo bi manje bolno da je to bila samo rodbina.
Čovjek je rekao da je pomagao drugima koliko je mogao, a rezultat je bio skoro uvijek isti. Rijetko je postojala osoba koja bi mu zahvalila na pomoći. „Možda ipak nisam tako dobra osoba, pošto su se tako loše ponašali prema meni?“ – upitao je čovjek sa dozom očaja u glasu. "Ne, vi ste dobra osoba", odgovori mu mudrac. "Svaka osoba koju sretnete na svom putu je za vas ogledalo. Ono što vidite u njima ste zapravo vi. Ljudi kojima ste pomogli vjerovatno nisu bili baš dobri ljudi, a vi ste mislili da jesu.
"I šta sada?"
“Kada dođete kući danas, pokušajte ostaviti svoja vrata širom otvorena. Šta mislite da će se dogoditi?" “Mislim da će sve vrijedno biti iznijeto iz moje kuće, a neko će nastojati da se u nju nastani kao vlasnik”, odgovorio je čovjek. „Upravo ste vi to uradili, otvorili ste svoju dušu svima i pružali im svoje usluge. Bili ste kao vrata otvorena svima. Ni u kom slučaju to ne biste trebali raditi. I ovo je prva lekcija koju morate naučiti. Usput, znate li koju zanimljivu osobinu ima cvjetni pupoljak? „Ne“, rekao je čovjek. "Nikada nisam vidio otvoreni pupoljak. Za mene ovaj proces ostaje misterija - dešava se tako neprimjetno i glatko. I sve što vidim kada ujutro pregledam svoje cvijeće je već otvoreni pupoljak. Dobre stvari se takođe moraju raditi pažljivo da niko ne primjeti. Ali od korova nema spasa, on će uvijek biti tu. Ali čak i pored najljepšeg cvijeta, korov neće prestati biti korov. Stoga, ako vidite da osoba nije baš dobra i ljubazna, onda joj se ne treba klanjati i ne treba joj činiti usluge. Korov vam nije dorastao i neće moći cijeniti vaš miris i vašu posebnost. Ignorišite korov i idite svojim putem.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|