Zašto kažnjavate sebe?

​Samokažnjavanje je besmisleno. To je iracionalna ljutnja prema sebi, način na koji se ponašate sa prezirom prema sebi svaki put kada osjetite  nelagodu  ili nedostatak kontrole, ili svaki put kada se osjećate neuspješno ili odbačeno. Beskorisno je i nezdravo.

Samokažnjavanje uključuje samoozljeđivanje, vrijeđanje sebe, izoliranje i osjećaj nedostojnosti. Ali ovakav odnos pema sebi ne popravlja ništa.

Možda to znate, ali čak iako znate, ne znate kako da prestanete kažnjavati sebe,  kako da pobjegnete od razornog ciklusa samonapada i usmjerite se na obrasce konstruktivnog ponašanja.

​Zašto je tako teško prestati kažnjavati sebe?
Samokažnjavanje je toliko istrajno jer je ono vrsta odbrane od životne boli. A život je pun boli. Paradoksalno je to što ono ne donosi ništa dobro, niti popravlja vašu situaciju.
Svi imamo snažnu potrebu za povezivanjem s drugima, za prihvaćanjem, postizanjem uspjeha i odobravanjem. Ali suočeni smo sa stvarnošću da nas  ponekad drugi ljudi odbijaju, obmanjuju i stavljaju svoje potrebe ispred naših. Ljudi koje volimo pate i umiru, a naši snovi ne postaju uvijek stvarnost.

Kada osjetimo tu bol, skupljamo puno energije jer smo spremni preduzeti nešto po tom pitanju. Ova se energija može interno iskusiti u obliku bijesa ili gorčine. To nas motivira da pronađemo  unutarnji mir  i pobijedimo bol; tjera nas da radimo sve što želimo ili trebamo učiniti.
​Međutim, kada smo potišteni ignorirani, necijenjeni ili napadnuti iznova i iznova zbog pokušaja zadovoljenja svojih potreba, može se pojaviti potreba za samokažnjavanjem.  Isto se može dogoditi ako zanemarimo potragu za mirom kao načinom da prevladavamo bol.

To uzrokuje da se osoba osjeća nesigurno ili beskorisno, a ona preuzima tu ljutnju i bijes i okreće je protiv sebe. U tom trenutku počinju misliti da su oni uzrok problema. Zbog krivice osjećaju potrebu da kažnjavaju sebe.
​
Zašto je samokažnjavanje beskorisno?
Ponekad napadamo sebe misleći da će bol riješiti problem. Ali ove kazne ništa ne rješavaju, samo vas ostavljaju utučenima i izoliranima. Toliko se naviknete napadati sebe, da počnete osjećati da je to trajni dio onoga što jeste.

​Ova ljutnja na sebe može vas "gristi" iznutra i odvratiti od prisutnosti i sudjelovanja u vašem životu. Vaši odnosi, vaše veze sa sobom i drugima neprestano će potvrđivati ​​potrebu da se kažnjavate u kontinuiranom ciklusu koji je sve teže zaustaviti.

Kako se možete osloboditi samokažnjavanja?
​Za početak  morate prepoznati da se samokažnjavanje može duboko ukorijeniti u vaše ponašanje. U stvari, možda ćete osjećati potrebu da sebe još više kaznite kada otkrijete koliko je ovakav odnos prema sebi duboko prodro u vašu bol. Ali ovo vas ne bi trebalo zaustaviti. Morate biti iskreni prema sebi, pustiti da sve teče.

Trebali biste se usredotočiti na samo samopoštovanje. Da ste sposobni pronaći ljubav prema sebi i prihvaćanje, ne biste došli do ove tačke, ali morate negdje početi. Stvaranje pozitivnih osjećaja o sebi vrlo je važno za poboljšanje vaše dobrobiti.

Više od puke potrebe da kaznite sebe,  trebate potražiti pomoć kako biste uklonili bol. Treba vam način da kanalizirate svoj bijes. Ako to ne možete sami, pronađite nekoga ko će vas podržavati i voditi. 
​Takođe trebate iskusiti utješni osjećaj smirenosti, kao prvi korak da naučite kako da se opustite  kada osjetite potrebu da svoj bijes okrenete protiv sebe.

Napokon,  važno je da naučite osjećati saosjećanje sa tuđom boli i uvažavati ljudske potrebe. Tek tada ćete moći osjetiti samilost prema sebi i cijeniti sebe.

Vremenom ćemo otkriti da imamo sposobnost oporavka, upravljanja životnom boli i prepoznavanja onoga što želimo i trebamo. Hrabro ćemo se osloboditi samokažnjavanja i svoju energiju usmjeriti prema svijetu i kreiranju nečeg boljeg.

(reference:
gedankenwelt.com)