Zašto ljudi vole da ogovaraju?

Ljudi koji vole tračeve i tračarenje nisu samo oni koji žive samo u malim gradovima/provincijama i nisu samo tipične stereotipne domaćice.  Tračarenje je različito u današnjem svijetu. Danas je ono sastavni dio svakodnevnog života. Ali zašto ljudi ogovaraju? Zbog čega je tračarenje toliko popularno?

Jezik i neizvjesnost
Neki kažu da je tračarenje započelo onda kada se pojavio ljudski jezik. Tvrdi se da su tračevi čak igrali korisnu ulogu u razvoju današnjih velikih modernih društava. Priče koje su ljudi govorili o drugima bile su informativne prirode: govorili su o socijalnom statusu, ulogama koje su igrali u grupi i utvrđivali društvene norme. Te su priče ponekad ispunjavale svrhu da, na primjer, pomognu ljudima pronaći odgovarajućeg sagovornika, krug isomišljenika, partnera i sl. ​

Na dubljoj razini, temeljna i osnovna psihološka potreba za tračevima je potreba za uklanjanjem neizvjesnosti. Ljudi se ne osjećaju dobro kad misle da nemaju dovoljno informacija. Tako pokušavaju vratiti kognitivnu ravnotežu. Kako? Dobivanjem informacija koje nedostaju putem tračeva. Motivacija ovdje je pribavljanje informacija o drugoj osobi. A u praksi cilj opravdava sredstva. Sve prolazi.

Kakvi su tračevi? Kako tračare gledaju na sebe?
Kad ste žrtva tračeva, počinjete se pitati: da li ljudi tračare jer im je dosadno? Zar nemaju svoj život? Zašto me žele povrijediti? Općenito govoreći, ljudi koji tračare obično nisu "reflektivne prirode", odnosno, ne razmišljaju puno o onome što govore. Stoga su njihovi razgovori uglavnom o vanjskim stvarima. Zapravo, doživljaj okolnog vanjskog svijeta obično je odraz čovjekovog unutarnjeg jastva. Što je ovo potonje bogatije, to će i prvi biti bogatiji. 

Kad loše govorimo o drugima, loše govorimo o sebi, tračarenje je odraz siromašnog unutrašnjeg i spoljašnjeg života osobe.

Ljudi koji tračeve imaju živote, kao i svi drugi. Ali više vole pobjeći od svojih problema i razmišljati o problemima drugih ljudi tako da ne moraju razmišljati o svojim. To je njihov obrambeni mehanizam.
Ono što ne znaju je da  gube vrijeme koje bi mogli uložiti u sebe. Jedna od najzanimljivijih stvari o tračarama je to što oni rijetko priznaju da vole tračeve i tračarenje.  Često su nesvjesni.

Da li je tračanje korisno? Da li dobro? Da li je štetno?​
Kao općenito pravilo, ljudi povezuju koncept tračeva sa nepotrebnim, ne baš relevantnim informacijama. Ponekad je upravo tako. Razmislite o glasinama koje čujemo o poznatim ljudima koji zapravo ne utiču na naš život. No, ponekad, tračevi mogu biti korisni sa pojedinačne tačke gledišta. Postavljanje puno pitanja može vam donijeti dragocjene informacije,  koje vam onda mogu otvoriti nove mogućnosti. Međutim, takav tip ponašanja mogao bi se označiti kao oportunistički. Uz to, to može naštetiti vašoj reputaciji.
​
Psihologija smatra umjerenost najboljom opcijom. Dobro je pokazati zanimanje za ljude do kojih vam je stalo. Ali vaša znatiža ne bi trebalo da vas tjera da se miješate u tuđe živote ili tračarite sa drugima o njima. Umjesto toga, treba pitati i slušati. Ovdje se radi o poštovanju, pa treba i pokazati poštovanje.
Dakle, ukoliko neprestano uznemiravate ljude, gurate nos u njihov posao i "virite" u njihove živote (i njihove domove), niko neće pozitivno reagirati na vaš pretjerani interes.

Kako postupiti kada neko želi ogovarati s vama
​Ako mislite da je vaš prijatelj tračara, prvo što treba učiniti je promatrati ih. Sljedeći korak je postaviti sebi dva pitanja. Zašto mi ta osoba govori sve ovo? Sa kojom mi namjerom ovo govori? Možete čak direktno pitati tu osobu ako mislite da je to prikladno. Ovisno o odgovoru, možete dobiti ideju o tome da li njihove riječi možete shvatiti ozbiljno ili ne.
Obično, ako se tračevi ne odnose na vas, na to ne obraćate puno pažnje. Ali imajte na umu da biste i vi mogli biti predmet ogovaranja sljedeći put. Stoga, najbolje što možete učiniti da nekoga ne povrijedite je ne širiti tračeve i priče o toj osobi. Tako funkcionišu tračevi.
S druge strane, ako vas neko obasipa pitanjima i pričom, najbolje je dati toj osobi do znanja da vam je neugodno ili da jednostavno ne želite razgovarati. Možete se koristiti bilo kakvim izgovorom da biste se riješili ovakvih ljudi. U pitanju je vaša sloboda i privatnost, pa se zaštitite.

Da li puno informacija o drugima čini nekoga pouzdanim?
Apsolutno ne. Povjerenje se stječe na temelju diskrecije i razumijevanja. To ne ovisi o informacijama koje neko može imati o drugima. Ako vam neko otkrije tajnu koju im je rekla druga osoba, mislite li da im vi možete povjeriti svoje tajne? Zašto bi čuvali vaše tajne ako ne čuvaju tuđe?

Ne samo da otkrivaju tuđe tajne, već povrh svega imaju tendenciju da dodaju malo drame svojim pričama. To jest, lažu ili barem govore poluistine koje priču čine "zanimljivijom".
U nekom smo trenutku svi bili doušnici života drugih ljudi. Problem je kada to činite kompulzivno i stalno, bez poniznosti ili uvažavanja drugih. Pogledajte unutar sebe i razmislite o svom životu