Zašto ljudi vole da slušaju tužnu muziku?

Jeste li se ikada zapitali zašto ljudi toliko vole tužnu muziku? Da li ste ovo iskusili i na svom primjeru? U pjesmama poput "Tears in Heaven"  (Suze u raju) Erica Claptona ili "Hallelujah" Leonarda Cohena ima nečeg "magnetskog" što očarava.

Te pjesme vam omogućavaju da stupite u kontakt sa svojim najdubljim osjećajima. Tužna muzika kao da zaustavlja svijet i život na trenutke i tjera vas na razmišljanje o vlastitom postojanju.

Tužna muzika čisti dušu
Da li ste mazohista? Zašto biste uživali u poznatoj pjesmi benda REM-u „Everybody Hurts“ ("Svako pati"), kao i u drugim pjesmama koje stalno slušate, pogotovo onda kada prolazite kroz težak period? Aristotel je rekao da muzika čisti dušu. Muzika vodi u "emocionalnu katarzu", pomažući vam da se oslobodite složenih, i često vrlo toksičnih emocija.

Niko nije imun na uticaj muzike. Mozak je itekako voli. Zapravo, neke studije, poput one Sveučilišta McGill, koju je vodila neuropsiholog Valorie Salimpoor, objašnjavaju da neuronska aktivnost u područjima mozga poput jezgra accumbens (koji je povezan sa sistemom nagrađivanja) pokazuje da je muzika važna za ljudska bića baš kao i hrana ili socijalni odnosi.

"Jer ništa se 
ne može usporediti sa tobom
Ovdje je tako usamljeno bez tebe. 
Kao ptica bez pjesme. 
Ništa ne može spriječiti da ove usamljene suze teku. 
Reci mi, gdje sam pogriješila? "
(Sinéad O'Connor, "Nothing compares to you")

Leonard Cohen

Sviđa vam se tužna muzika jer je vaš mozak treba​
Muzički stručnjaci kažu da je jedna od najupečatljivijih pjesama svih vremena "Nothing Compares 2U" Sinéad O'Connora, koju je napisao Prince 1985.godine. Melodija, tekstovi i krupne suze na ženskom licu prodiru unutar najdubljih dijelovi vašeg emocionalnog mozga. Gotovo je nemoguće ne pasti pod magnetsku čaroliju koju nosi prošla sjećanja i stvari sa kojima se možete poistovjetiti.

Gotovo je kontradiktorno da možete uživati ​​u nečem tako tužnom. Upravo je ta pretpostavka vodila tim psihologa, muzičara, filozofa i neurologa sa Sveučilišta u Tokiju da izvedu jednu studiju. Oni objavljuju sve svoje rezultate u časopisu Frontiers in Psychology. Hajde da vidimo šta su otkrili.

Tužne pjesme tjeraju ljude da osjećaju "pozitivne emocije"
Većina ljudi koji slušaju tužnu muziku znaju da je vole. Međutim, ima nešto čudno u vezi sa ovim. Nakon što odslušaju tužne pjesme, ne osjećaju se loše. U stvari, oni se osjećaju sasvim suprotno.
Kada slušate tužnu muziku, tužne emocije, lupanje srca i bol obično nisu zarazni. U stvari, čak se nakon svega možete osjećati mirno.
​Jedan od istraživača studije, Dr Ai Kawakami, stručnjak za muziku i emocije, istaknuo je da je potrebno razlikovati emociju koju ste zaista osjetili od one koju ste percipirali. Muzika ima moć da natjera ljude da opažaju emocije i da se povezuju sa njima. Stoga je normalno da se ne osjećate tužno kada slušate tužnu muziku.
Tužne pjesme čine da stupite u kontakt sa svojim dubokim emocijama i osjećate se dobro u tom procesu.

Tužne pjesme su lijek za život
Leonard Cohen govorio je da se svaki put kad bi izveo "Hallelujah" Jeffa Buckleyja osjećao nešto posebno. Bilo je to poput pronalaženja ravnoteže u haotičnom svijetu, poput pronalaska rješenja sukoba. U tom je pogledu, jedan od razloga zašto ljudi vole tužnu muziku je to što im ona daje osjećaj mira i vodi emocionalnoj katarzi.

​Tužna muzika savršen je lijek za životne prepreke. Zapravo, ljudi često pribjegavaju njoj, kao i knjigama koje pripovijedaju dramatične priče ili filmovima sa tužnim završecima iz kojih se uspijeva nešto naučiti.

Tužna muzika omogućava povezivanje sa svojim emocionalnim jastvom na siguran i lijep način. Možete otići bilo gdje u prošlost sa tužnim tekstovima, zaplakati, isprazniti se i vratiti se neozlijeđeni.
U stvari, možete se prepustiti zanosu i ljepoti muzike i saosjećati sa umjetnikom. 
Uživajte u tim intimnim trenucima hodanja po tužnim svemirima. Na ovaj ili onaj način ćete se osjećati ugodno i više nego spremni za suočavanje sa vlastitim preprekama.

​