Empate, sa svojom povećanom osjetljivošću i sposobnošću da apsorbiraju energiju oko sebe, često se suočavaju sa povećanom anksioznošću.
Ova anksioznost može iscrpiti njihovu energiju i učiniti da se osjećaju krajnje umorno i preplavljeno raznim emocijama. Biti empata znači da možete snažno osjetiti i razumjeti emocije ljudi u blizini. Ova osetljivost vam omogućava da se duboko povežete sa osjećanjima drugih, ali takođe može da vas učini sklonijim da se osjećate preopterećeno i nelagodno. Ponekad možete apsorbirati emocije onih oko sebe, a da to i ne primijetite, što može povećati vašu anksioznost.
Kao empata, u stanju ste da osjetite i shvatite emocionalnu nevolju koja se dešava u većim razmjerama, upijajući anksioznost i emocije sa udaljenih mjesta. Kada ovo vanjsko emocionalno opterećenje dodate vlastitim osjećanjima i situacijama, to zaista može povećati vašu anksioznost. Kretanje u društvenim situacijama može biti posebno izazovno za empate. Vaša sposobnost da osjetite i apsorbirate emocije drugih može vas ostaviti iscrpljenima, posebno kada oni oko vas doživljavaju anksioznost ili prolaze kroz teška vremena. Važno je prepoznati da empatija može pojačati vlastite emocije, pa briga o sebi postaje ključna.
Da biste upravljali svojom anksioznošću, važno je razumjeti svoje emocije i šta ih pokreće. Važno je da odvojite svoja osjećanja od onih koje dobijate od drugih. Ova svijest vam može pomoći da se zaštitite i smanjite rizik od pogoršanja vaše anksioznosti. Redovno preispitivanje sebe može vam pomoći da shvatite šta izaziva vaše reakcije. Odvojiti vrijeme da se udubite u svoje misli i emocije i smislite načine da se nosite sa stresom i neizvjesnošću, može vam pomoći da shvatite dijelove vašeg uma koji vas muče. Anksioznost često počinje "sitnim" mislima ili osjećajima, koji, ako im se da energija, mogu prerasti u ozbiljne emocije. Ove emocije se mogu ugnijezditi duboko u vama, dovodeći do sistema vjerovanja koji može biti potpuno iracionalan, pa postaje izazov da se oslobodite ciklusa anksioznosti. Kada anksioznost napadne, ona može izazvati reakciju "bori se ili bježi" koja ove situacije tumači kao prijetnje. Ova percepcija oslobađa adrenalin u vaš sistem, pripremajući vas da se suočite sa izazovom. Nažalost, nagomilavanje adrenalina, ako se ne iskoristi, može vas iscrpiti, jer ćete biti u stalnoj potrazi za potencijalnim prijetnjama, što dodatno podstiče vašu anksioznost. Anksioznost može učiniti da se osjećamo zaglavljenima i uticaće na nas i fizički i emocionalno. Ona može uzrokovati stalni umor, ugušiti našu kreativnost i stvoriti brige oko svakodnevnih zadataka. Kada nas obuzme anksioznost, mogli bismo biti u stalnom stanju budnosti. Čak i manji zvuci ili brzi pokreti mogu izgledati ozbiljni, uzrokujući ubrzano lupanje srca. Naš osjećaj straha može biti pojačan, čineći da sve izgleda intenzivnije i zastrašujuće. Kod empata ovo iskustvo može biti još intenzivnije. Naša prirodna osjetljivost na emocije i energije oko nas može značiti da obraćamo pažnju na stvari koje drugi možda ne primjećuju. Ova preosjetljivost na našu okolinu ponekad može izazvati traumatska emocionalna iskustva, a prije nego što to shvatimo, ne suočavamo se samo sa sadašnjim trenutkom već i s talasom starih osjećaja i strahova. Ovo može biti zaista teško i može učiniti da se osjećamo kao da gubimo kontrolu ili da nas emocije obuzimaju. Ali zapamtite, val anksioznosti će oslabiti, neće trajati zauvijek. Kada se on, pak, dogodi, pažljivo istražite odakle dolazi i šta bi ga moglo uzrokovati. Tada možete početi rješavati ove temeljne probleme vlastitim tempom. Često, anksioznost počinje kao malo sjeme misli ili osjećaja, zapaljeno zaboravljenim ili potisnutim sjećanjem ili prošlim iskustvom. Kako se ove emocije produbljuju, one se mogu ugraditi u naš sistem vjerovanja, stvarajući iracionalna uvjerenja. Ovaj ciklus može biti teško prekinuti, jer se upletemo u obrazac anksioznosti koji se osjeća preplavljujućim i sveobuhvatnim. Anksioznost koja proizlazi iz iracionalnog razmišljanja nema praktičnu svrhu. Početna pomisao ili okidač možda neće imati nikakvu korist, ali ostaje nam nalet adrenalina i emocionalno nabijenih hemikalija. Oni nadjačavaju naš sistem i zamagljuju naše razmišljanje, čineći naš mozak nefunkcionalnim i ostavljajući nas da se osjećamo nesposobno. Kada su vremena teška, lako je za naše umove da budu preplavljeni sa toliko briga i strahova. Možemo se naći izgubljeni u oluji misli, nesposobni da jasno razmišljamo ili donosimo najbolje odluke, a za empate to može biti posebno neodoljivo. Zapamtite, u redu je odvojiti trenutak, usporiti i izbjeći nenamjerno potpirivanje plamena anksioznosti. Da biste se nosili sa anksioznošću, može biti od pomoći da pokušate preoblikovati način na koji razmišljate. Ne morate vjerovati u svaki strah ili brigu koja vam padne na pamet. Upamtite, anksioznost često dolazi iz nečega što je duboko u nama, skriveno u našoj podsvijesti. Ali svjesnim prizemljenjem u sadašnjem trenutku, držanje anksioznosti može biti oslabljeno. Fokusiranje na ritam vašeg daha i senzacije u vašem tijelu može pomoći u stvaranju spokoja i unutrašnjeg mira, olakšavajući nestanak anksioznosti. Niste sami na ovom putovanju i u redu je ići korak po korak. Anksioznost je u osnovi ukorijenjena u strahu, tako da je važno pristupiti joj u tišini i smirenosti. Empate mogu naučiti promatrati svoje misli i emocije sa radoznalošću i saosjećanjem, identificirajući uzroke anksioznosti i obučavajući svoje umove da razmišljaju drugačije. Prekidanje ciklusa anksioznosti slično je razbijanju loše navike. Vremenom se toliko naviknemo da reagujemo na određene načine da to postaje naša druga priroda. Međutim, uz praksu i posvećenost, možemo se odučiti od starih obrazaca i ponovo naučiti nove, osnažujuće tehnike koje pospješuju našu dobrobit. Jednostavno reći sebi da prestanemo da brinemo je neefikasno. Da bismo ublažili anksioznost, moramo istinski razumjeti njeno porijeklo, koje često leži u našim duboko ukorijenjenim strahovima i zabrinutostima. Otkrivanje ovih osnovnih uzroka i njihovo rješavanje je prvi korak ka efikasnom upravljanju anksioznošću.
Briga o sebi je neophodna za empate. Redovno odvajanje vremena za oporavljanje energije i isključivanje iz nebitnih situacija može smanjiti anksioznost. To može biti mirna šetnja prirodom, opuštajuća kupka ili jednostavno neko mirno vrijeme sa sobom. Ključ je pronaći nešto ugodno što omogućava mentalno i emocionalno resetovanje. Održavanje zdravog načina života je takođe važno. To uključuje redovnu fizičku aktivnost, uravnoteženu ishranu i adekvatan san. Ovi faktori značajno utiču na naše mentalno zdravlje, a njihovo zanemarivanje može pogoršati anksioznost. Izgradnja jake mreže podrške takođe može biti izuzetno korisna. Razgovor o sopstvenim osjećanjima sa prijateljima od povjerenja, članovima porodice ili stručnjakom za mentalno zdravlje može pružiti osjećaj olakšanja i učiniti da se osjećate shvaćeno i manje usamljeno.
Na kraju, empate moraju zapamtiti da je u redu postaviti granice. Bitno je zaštititi se od navale energije i situacija koje mogu dovesti do anksioznosti. Naučiti reći "ne" i ne osjećati se krivim zbog toga je bitna vještina koju treba razviti. Anksioznost može biti sveobuhvatna, posebno za empate, ali uz prave strategije i podršku, može se njome upravljati. To je putovanje samootkrivanja, razumijevanja i iscjeljenja, ali ono koje može dovesti do uravnoteženijeg i ispunjenijeg života. Na kraju, zapamtite da budete ljubazni prema sebi i prakticirajte samosaosjećanje. Tretirajte sebe sa istom pažnjom i razumevanjem kao što biste ponudili dragoj osobi. Podsjetite sebe da činite sve što je do vas i da je sasvim u redu raditi stvari korak po korak.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|