Zašto ne uživamo u onome što imamo, već ga cijenimo tek kada ga izgubimo?

Jedan od naših najvećih problema jeste to što ne uživamo u onome što imamo, već živimo u pokušajima da nadomjestimo ono što nam nedostaje.

Premda naši ciljevi proizlaze iz onoga što nam nedostaje, stvaranje potreba za nečim što nam ne treba je velika pogreška.
​Griješimo jer smatramo ono što nam nedostaje potrebom, a ono u čemu možemo uživati, kao ljudi, osjećaji ili situacije, obvezom. I tako, propuštamo stvarne prilike da živimo, jer volimo maštati, možda zato što su maštarije često lakše nego istinsko uživanje u stvarnom životu.

Općenito, mi zaista ne uživamo u onome što imamo. Ovo je osjećaj koji nažalost mnogi ljudi doživljavaju većinu vremena. Neki stručnjaci na ovom području čak govore o "sindromu nedostajućeg dijela" koji se odnosi na stalnu fiksaciju koju doživljavamo prema onome što nemamo.

Nemojte čekati da imate sve u čemu smatrate da možete uživati ​​u životu, jer je realnost drugačija.

Prestanite idealizirati i počnite uživati ​​u životu
Logično je da kada čovjek postigne jedan cilj u životu počne razmišljati o sljedećem. Međutim, problem nastaje kada, istodobno, ne uživamo onome što imamo, u onome što smo postigli. To je ključ. Sadašnji trenutak, sviđalo nam se to ili ne, jedino je što imamo i tajna istinskog uživanja nalazi se u uživanju sada i ovdje.
Motivacija da nešto postignemo jeste vitalna i čak instinktivna. Ona ne mora biti negativna. Međutim, ako kombiniramo hronično nezadovoljstvo sa idealizacijom onoga što nemamo, možemo pasti u jamu nezadovoljstva i završiti stvaranjem paralelnih stvarnosti.

Idealizacija obično igra trikove sa nama. Čeznemo za nečim jer vjerujemo da ćemo se osjećati bolje kada ga dobijemo. Međutim, ne možemo sigurno znati kakva će biti situacija dok je ne doživimo. Idealizacija je slijepa. Svjesnost svega ovoga je prvi korak da uživate svaki dan svog života.

Moramo postati svjesni onoga što imamo kako bismo počeli uživati u životu. Moramo biti oprezni sa onim što tražimo i što želimo. Nema savršenih situacija, one su savršene samo u našim umovima. A tu počinjemo idealizirati ono što nemamo, što drugi ljudi imaju i sve što im nedostaje.

Ponekad prestajemo živjeti našu stvarnost zbog nečega što ne postoji. Idealizacija je prvi korak prema razočaranju.

Obratite pažnju
Vrlo malo uživamo u onome što imamo jer zapravo ne obraćamo pažnju na to. Znati što vrijedi je prvi korak za vrednovanje. Obraćanje pozornosti na prave stvari otvara prozor za dobrobit. Neko ko zna uživati ​​u svemu što ima shvatio je pravu bit života.
Vrednovanje i uvažavanje onoga što imamo je temeljno za ispunjavanje naših potreba i potreba onih oko nas. Ne smijemo čekati da ono što imamo izgubimo kako bismo shvatili da imamo sasvim dovoljno, ali da ne umijemo uživati. Nemojte dozvoliti da budete od onih koji će reći: "Nisam znao šta imam dok to nisam izgubio".  Jer, obično gubitak vodi do otriježnjenja, a to ne želite, zar ne?

Sljedeća priča uči nas i rasvjetljava nam zašto često živimo usredotočeni na površne užitke dok nedostaju svi pozitivni aspekti našeg postojanja.

U engleskom dvorcu postojalo je jedno pravilo prema kojem turisti ne moraju platiti ulaznicu za posjetu. To je privuklo većinu turista. No, u dvorcu je postojao jedan uvjet za one koji ne žele platiti posjetu. Turisti su morali razgledati dvorac sa žlicom punom pijeska, koju su držali u ustima. Ako tokom obilaska ne padne ni jedno zrno pijeska, njihova posjeta bi bila besplatna. Svi posjetitelji oduševljeno su prihvatili izazov i krenuli obilaziti dvorac.
Kao rezultat toga, većina posjetitelja nije platila obilazak dvorca. Međutim, platili su mnogo višu cijenu: nisu mogli cijeniti ništa unutar dvorca. Niko od posjetitelja koji su ga obilazili sa žlicom punom pijeska u ustima nije vidio unutrašnjost dvorca, njegove vrijedne slike niti arhitekturu. To je zato što su svo vrijeme bili usredotočeni na pijesak u svojim ustima.

Nemojte biti poput ovih posjetitelja. Prestanite razmišljati o tome što vam nedostaje i počnite uživati ​​u onome što već imate!