Zašto neki ljudi misle da ne zaslužuju ljubav?

​​Kao što naslov sugerira, u ovom članku ispitujemo postoje li ljudi koji zapravo misle da ne zaslužuju ljubav i ko su ti ljudi. Kao što svi znamo, postoji toliko različitih načina povezivanja sa drugima u vezi koliko i boja. Međutim, postoje i određeni „afektivni životni stilovi“ koji slijede određene obrasce. 

To znači da bismo ljude koji vole na određeni način mogli grupirati u jednu kategoriju ljudi, jer su im zajedničke određene osobine. Afektivan način života opisuje način na koji se povezujemo sa nekim, kako dajemo i primamo ljubav. Razmjena koja izgleda lako, ali postepeno postaje rutina.

​„Možete upoznati voljenu osobu dobro koliko i sebe. Ili bolje rečeno, jednako loše kao i sebe."
(Erich Fromm)

Ko su ljudi koji misle da ne zaslužuju ljubav?
Mogli bismo pomisliti da bi trebalo biti savršeno prirodno i lako davati i primati ljubav na zdrav i obostrano obogaćujući način. Ali ponekad to zapravo postane složena stvar i dosadan "posao". Eto, toliko smo složeni.

Ovdje govorimo o vrlo specifičnom afektivnom načinu života: o ljudima koji misle da ne zaslužuju da ih drugi vole. To su ljudi koji sebe doživljavaju sa prezirom pa se stoga često razočaravaju. Toliko su pesimistični prema sebi i toliko preziru sebe da nisu u stanju ostvariti niti jedan dobar odnos.

Oni vjeruju da „nisu vrijedni ljubavi“ i da ne zaslužuju da ih drugi voli. U sopstvenim očima su čudovišta koja bi trebala živjeti u samoći i izolirana od vanjskog svijeta.


Ali odakle dolazi taj ogromni prezir prema samom sebi?
Često puta ovo čvrsto uvjerenje -„Prezirem sbe i niko me ne bi trebao voljeti!“  - vuče korijene iz prethodnih veza koje su imale smisla i bile su značajne. Te su veze uticale na vaš odnos sa nekim i na dijeljenje ljubavi, a ishod je teško promijeniti. Na taj način utiču ne samo na osjećaje, već i na misli.

​​Ovaj aspekat je na neki način povezan sa životnim planom. Iz nekog razloga ti su ljudi svoj život izgradili na ovom  uvjerenju i na temelju toga donose odluke.

Živjeti život u čvrstom uvjerenju da ne treba da budete draga osoba nekome znači doživjeti doživotnu kaznu. To je najmučniji i najusamljeniji zatvor u kojem osoba može završiti. Ako sebe smatrate nedostojnim ljubavi, nikada nećete tražiti naklonost druge osobe zbog toga što nikoga ne želite razočarati, a što je još gore, odbacujete druge. Vrlo se suptilno distancirate tako da niko ne može saznati da ste ono što mislite da jeste.

Maske prikrivaju čudovište koje ne želite da pokažete
​U vezama stavljamo različite maske. Maske iza kojih se krijemo i koje nam omogućavaju daljinsko povezivanje sa ljudima. Ako se ne smatramo dopadljivima, onda ne želimo pokazati ni svoje biće. Ako ne pokažem svoje biće, moram ga prikriti kako bih drugima bili privlačniji.

I tako gubimo autentičnost. Izgubimo se u ovom plesu punom maski i nepoštenja. Saplićemo se o vlastite maske. Drugi mogu upasti u našu zamku i zaljubiti se u nekoga ko nismo. Ali ove su maske posebne i napravljene su od "materijala" koji se vremenom raspada.

Čim dobijemo osjećaj da neko može vidjeti iza naših maski, nestajem sa scene ili čak izlazim iz nečijeg života i dajemo svakakve izgovore. Sve zato što se ne želimo osjećati kao osoba koja je prezrena i nedostojna.
U ovoj borbi protiv samih sebe je sve dozvoljeno. Borba koja, paradoksalno, ima za cilj da iz nje ne izađete onoliko izmučeni kao kada ste je započeli. Poput kiše, koja nešto već mokro ne bi trebala učiniti još vlažnijim.
​
Svako ko misli da ne zaslužuje ljubav, teško je može prihvatiti
Cilj ovih ljudi je spriječiti ljude oko njih da vide iza njihovih maski i shvate ko su oni zapravo. Jer ako drugi saznaju koliko „malo vrijede“ (ono u što osoba zapravo vjeruje), to bi samo potvrdilo njihova uvjerenja o sebi i to bi bilo još dublje urezivanje u njihovu ionako duboku ranu.

​Ako ovakvoj jednoj osobi želite pružiti ljubav ili naklonost, kod nje možete izazvati vrlo neugodan osjećaj, jer ona ne želi prihvatiti tu ljubav i vjerovati da je zaslužuje. Jer, oni ne znaju za ljubav, znaju samo za maske koje stavljaju, što ih čini još gorima. Zbog toga u nekom trenutku dođu do trenutka kada preferiraju ljude kojima nije stalo do njih, nego ljude kojima je stalo do njih i koji ih stvarno žele upoznati.

Nemoguće je biti sretan i živjeti u miru ako ne volimo sebe
Održavanje tako afektivnog načina života čini život istinskim zatvorom i vrlo oslabljuje samu osobu. Ti ljudi nisu u stanju da daju i primaju ljubav. Ne mogu imati zdrav, obogaćujući, intiman odnos. Partner takve osobe ne razumije šta se događa i pod toliko kontradiktornosti.​

Psihoterapija je vrlo korisno sredstvo kada je u pitanju rad na ovim problemima, jer treba ispitati i shvatiti kako je došlo do ovog čvrstog uvjerenja. Na taj način se može raditi na razvijanju autentičnosti ovakve osobe.

Drugi mogu cijeniti ono što vi ne volite kod sebe
To što sebe doživljavate kao nekoga ko nije dostojan ne znači nužno da će vas svi gledati na isti način. Svakako vaši bližnji imaju mnogo bolju sliku o vama nego što mislite.

​"Znate da ste zaista voljeni kada možete pokazati ko ste bez straha da će to nekome zasmetati."
(Walter Riso)

To nije ni lak ni brz put do zdravog i obogaćujućeg afektivnog načina života, ali  je to jedini put koji moramo proći ako želimo živjeti u miru sa sobom i, shodno tome, sa drugima. Ples bez maski ljepši je ples. Sve će biti stvarnije i drugi će nas vidjeti onakvima kakvi zapravo jesmo.

(reference:
gedankenwelt.com)