Zašto neki ljudi ne vole da putuju?

Ljudi koji ne vole putovati imaju posebne osobine, prioritete i potrebe. Više o njima ćemo govoriti u ovom članku. ​

Prije samo nekoliko decenija, putovanja su bila luksuz za veliki dio stanovništva; danas je ova aktivnost omiljeni hobi miliona ljudi i pravi stil života za mnoge. Međutim, nekima ova mogućnost nije privlačna, čak i ako imaju vremena i novca za nju. Šta je to karakteristično za ljude koji ne vole da putuju? ​

​Ako ste strastveni putnik, možda nećete shvatiti kako bi neko mogao odbiti priliku da izađe iz svoje rutine, otkrije nove kulture i proživi bezbrojne avanture. S druge strane, ako ste među onima koje ne privlače putovanja, možda ste se više puta osjećali ispitivanim, osuđivanim ili diskriminiranim. 

Zašto ne volim da putujem?
Putovanja su rastući trend, a turizam nastavlja da se razvija. Ovo je činjenica. Prema podacima Svjetske turističke organizacije (UNTWO), 2018. godine bilo je 1.400 miliona turista koji su se preselili iz jedne zemlje u drugu u potrazi za novim iskustvima. S obzirom na ovu perspektivu, odbijanje putovanja može učiniti da izgledate “čudno” ili “dosadno” u očima drugih ljudi. Međutim, sve je stvar ličnosti. Hajde da vidimo zašto.

​Nativističke tendencije
U ljudskom biću koegzistiraju dvije tendencije: jedna koja preferira poznato, pravilno i standardizirano (nativistička) i druga koja traži avanturu, novost i odvajanje od rutine (istraživački duh i turizam). I jedno i drugo koegzistiraju u svima nama i smjenjuju se, ali istina je da u svakoj osobi postoji dominantna tendencija. Za ljude koji ne vole putovati, to je nativistički trend koji se najjače pojavljuje.
​
Tradicija, rutina i sigurnost
Oni koji odbijaju putovanja imaju tendenciju da budu tradicionalniji, cijene rutinu i nastoje imati određenu kontrolu nad svojim okruženjem, jer im to pruža sigurnost. Ali odakle dolazi ova potreba? Kao što navodi jedan članak objavljen u E-Review of Tourism Research, ovo bi moglo poticati iz ranih godina djetinjstva. Slijedeći poznatu teoriju vezanosti Ainswortha i Bowlbyja, dijete u odnosu sa svojim glavnim starateljima razvija posebnu viziju sebe i svijeta oko sebe. I konkretno, njeguje veći ili manji osjećaj sigurnosti. Stoga mališani koji uspostave nesigurnu vezanost osjećaju više straha, nelagode i tjeskobe kada su odsutni od kuće od onih koji su razvili sigurnu vezanost. Prenoseći to u odrasli život, ovo objašnjava zašto postoje ljudi koji vole da idu na putovanja i oni koji ne vole da putuju. Percepcija rizika kod ljudi koji ne vole putovati je mnogo veća.

Netrpeljivost prema neizvjesnosti
Pored navedenog, ne smijemo zaboraviti da putovanje uvijek podrazumijeva odmicanje od poznatog. Ovo zavisi od mnogih varijabli: jezika destinacije, njegove kompatibilnosti sa putnikom, prethodnih informacija koje poseduje, itd... Ali, u svakom slučaju, svako putovanje uvijek pruža određeni stepen neizvesnosti. Za neke ljude ovo nije problem, već je osvježavajuće i stimulativno. Međutim, kod drugih su nepredviđeni događaji, promjene, nepoznata područja i elementi zastrašujući. Za one koji imaju nisku toleranciju na neizvjesnost, nesvjesnost o tome kako će izgledati njihovo svakodnevno putovanje ili kako će sve ispasti na kraju više je nego dovoljan razlog da se ne osjećaju pozvanim da putuju.

Otvorenost za nova iskustva
Konačno, postoji jedan aspekt ličnosti koji je ključan kada je u pitanju određivanje zašto neki ljudi ne vole putovati: to je otvorenost za novo iskustvo. Ovo je jedna od velikih pet osobina ličnosti opisanih u modelu Costa i McCrae, a koja se odnosi na sklonost da se bude maštovit, otvorenog uma, radoznao i privučen novinama i raznim iskustvima. 

Kada neko ima nizak rezultat u ovom aspektu, on je konvencionalniji i konzervativniji, osjeća se ugodnije u poznatom okruženju i sa poznatim ljudima. Zbog toga se smanjuje njihova radoznalost i interesovanje za putovanja.

Ljudi koji ne vole putovati jednostavno tako biraju
Ukratko, nema ništa loše u tome što neki ljudi ne vole putovati. Ta njihova odluka nije nužno zbog činjenice da su oni osobe koje se plaše, već zbog činjenice da cijene stabilnost, poznato i vlastitu teritoriju. Ako se žele usuditi više nego inače i iskoristiti prednosti putovanja, za njih se preporučuje da unaprijed saznaju i istraže korisne informacije o svojoj destinaciji, detaljno planiraju ili se vrate na mjesta koja već poznaju. Ali zapamtimo da je putovati ili ne putovati isključivo lični izbor.

​
REFERENCE/BIBLIOGRAFIJA:
1. Jani, D. (2014). Big five personality factors and travel curiosity: are they related? Anatolia, 25(3), 444-456. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/13032917.2014.909366
2. Korstanje, M. (2009) Re-visiting the risk perception theory in the contexts of travels. ERTR: E-Review of Tourism Research, 7(4), 68-81. 
3. Korstanje, M. E. (2012). May the tourist safety be rated? A conceptual approach. Turismo e Sociedade, 5(2), 368-390. https://revistas.ufpr.br/turismo/article/view/26332/19221
4. Larsen, S., Brun, W., & Øgaard, T. (2009). What tourists worry about–Construction of a scale measuring tourist worries. Tourism Management, 30(2), 260-265. ​