Zašto su neki ljudi opsjednuti gomilanjem novca i stvari?

​Svi znamo priče o vrlo bogatim ljudima koji su sebi upropastili život zbog pretjerane vezanosti za novac. Prevara, korupcija, zatvor i dug samo su neke od posljedica opsesije novcem.

Neki ljudi imaju potpunu  opsesiju  nakupljanja bogatstva, stvari i posjeda i to se zapravo smatra mentalnom bolešću.  Sve do čega im je stalo je upravo to. Obitelj, prijatelji, partneri… gube važnost u poređenju sa mogućnošću povećanja prihoda ili stvari.

Njihov se um opsesivno usredotočuje na ideju o zarađivanju novca, ne obazirući se na posljedice njihove opsesije.

Novac nam, kada ga ispravno koristimo, pomaže da živimo bolje u svijetu u kojem dominira kapitalizam. Ali nemojmo zaboraviti da je novac još uvijek samo papir za razmjenu. Potrebno je imati dovoljno novca da bismo dostojanstveno živjeli: moramo se hraniti, imati krov nad glavom i odjeću na svom tijelu.

Opsesija novcem
Osoba opsjednuta gomilanjem novca nikada se ne osjeća kao da ga ima dovoljno.
Ali ne radi se samo o tome da se imaju velike količine novca na bankovnom računu. U društvu u kakvom živimo, novac je usko povezan sa uspjehom i prestižom. A uspjeh se zauzvrat odnosi na našu vrijednost kao ljudskih bića.

Potreba za odobrenjem od strane društva toliko je velika da je ljude natjerala na velike žrtve, kako bi se zaduživali sa ciljem da budu uspješni i zasluže divljenje drugih ... pa čak i ako su zločinci.

Ako bolje osmotrimo, vidjećemo da, osim što novac može donijeti društveno priznanje, postoje i druge stvari, odnosno problemi. Postoji ovisnost o adrenalinu u vršenju zabranjenih ili kriminalnih stvari, ukoliko osoba zarađuje velike količine novca na taj način.
Ovakvo djelovanje za ove ljude zapravo može postati snažna droga. Ono iskrivljava njihov svjetonazor, tjera ih da misle da su zanimljiviji i privlačniji.

Šta postižu?
Što oni zapravo postižu sa svim tim? Kao i uvijek kad ljudi daju prioritet kratkoročnom hedonizmu, gube se vrijednosti i najdublja uvjerenja. Ništa više nije važno, a u isto vrijeme nikada im nije dovoljna količina novca, posjeda ili dostignuća.

Pored toga, dugoročno gube prijatelje, uništavaju obitelj, upadaju u probleme i na kraju ostaju sami sa vrlo lošim osjećajima.

Ta opsesivna potreba da budu prihvaćena - budući da im nedostaje samoprihvaćanje - ironično im stvara situacije kojih se najviše boje u životu. Upravo oni na kraju ostaju sami i bez odobrenja drugih, zbog čega su sve žrtvovali.

Oni nikada u potpunosti ne ispune svoju mentalnu potrebu. Tada postaje očito da rješenje njihove unutarnje praznine nije u nečem površnom kao novac, imovina ili stvari.

Rješenje je u tome da treba preispitati svoje vrijednosti i shvatiti da je sve što doista trebate već u vašim rukama.

Primjeri poput vuka s Wall Streeta ili političke  korupcije  primjeri su onoga što pokušavamo reći. Ljudi su toliko prazni da im treba nešto vanjsko da prikriju i popune tu unutarnju prazninu. Što ove ljude vodi da uvijek žele više nego što već imaju? Kakav život zapravo žele?
Zanima ih "imidž", ne samo novac. Potrebno im je da neko prepozna, da se osjećaju privlačni i moćni.

Potreba za odobrenjem
U povijesti je potreba za odobrenjem stajala iza različitih vrsta ponašanja. U prapovijesti je neko koga je grupa smatrala za nesposobnog (ili glupog) ostajao izoliran i van sigurnosti. Smrt je bila mnogo bliže ako oni nisu bili prihvaćeni od strane svoje zajednice.
Sve proizlazi odatle. Čini se da nas ta potreba za odobrenjem i dalje proganja, iako smo svjesni da ćemo preživjeti i bez tuđeg prihvaćanja.

Eliminiranje ove apsurdne pseudo-potrebe značilo bi kraj ove psihološke bolesti. Shvatili bismo da je novac iluzija. Jer istina je da on nema drugu svrhu osim zadovoljavanja materijalnih potreba koje su već zadovoljene.

Ljudska bića trebaju vrlo malo materijalnih stvari da bi se osjećala zadovoljno u ovom svijetu. Kad nešto dobijemo, to nam se sviđa nakratko, a onda mislimo da nam treba "nadogradnja". I to je nešto što svi glavni brendovi dobro znaju i zato stalno izlaze novi modeli.

Iza svega toga stoji slijedeća potreba: pokazati nešto onima oko nas, dobiti komplimente i tada se osjećamo sretni. Ne smijemo zaboraviti naravno da je ta sreća vrlo prolazna i može nestati u trenu.

Nemojmo se zavarati: ono što nam zaista daje sreću je zadovoljstvo svakodnevnim sitnicama u životu.   Pružanje ljubavi sebi i prihvaćanje sebe onakvima kakvi jesmo.

(izvor: exploringyourmind.com)