Svjetlost nije samo priča o vjeri i Bogu.
“Zašto za neke kažu da imaju svijetlu dušu, a za druge da imaju tamnu dušu”, upitala je ćerka svoju majku, “na kraju krajeva, čovjeku ne možete pogledati u dušu.” Ljudi se mogu pretvarati.
Majka joj je odgovorila:
"Kada sretneš osobu blistave duše, duše pune svjetlosti, osjetićeš se lagano. Ako osjetiš neku vrstu duševne boli, onda pored takve osobe ta bol jenjava. Takva osoba će ti ojačati vjeru u Boga, vjeru u sebe, vjeru u svijet i druge ljude, osjetićeš tihu radost, nadu i sreću, željećeš sve da zavoliš i činiš dobro".
"Šta ako se čini da osoba kaže sve kako treba, ali se ipak osjećam loše? Život i dalje djeluje beznadežno? Da li to znači da je osoba licemjerna i zla?"
"Ne, kćeri. To znači da duši te osobe nedostaje svjetlost. Da je ta osoba nesrećna, a kada komunicira sa tobom, nesvjesno dijeli svoju nesreću sa tobom. Vrlo često nije ona kriva, jer nije svjesna onoga što radi. Možda prolazi kroz teški period, svima nam se to dešava." "Šta da radim onda?", upita opet kćerka. "Zablistaj za takvu osobu. I što više truda ulažeš da zablistaš, to će i tebi biti dato više svjetla! Ukoliko osoba nosi dobrotu, iskrenost i poštenje u sebi, i samo prolazi kroz neki mračni period, tvoja svjetlost će joj pomoći, okrijepiće je. Ukoliko to ne nosi u sebi, nećeš joj moći pomoći. Tada se treba udaljiti od osobe i ne rasipati svoju energiju". Zapamti, svjetlost nije samo priča o vjeri i Bogu. Svetlost je prijateljski osmjeh, ljubazna riječ, podrška i pomoć.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|