Želim biti sa ljudima koji su vrlo ljudski

Mojoj duši se žuri.
Prebrojao sam godine i ustanovio da mi svakog dana preostaje sve manje vremena za život.

Osjećam se kao dijete koje je dobilo kutiju sa čokoladnim bombonama: prvu jede s užitkom, ali kad shvati da je ostalo svega nekoliko, stvarno ih počinje jesti sa potpunijim užitkom.

Nemam vremena za beskrajne konferencije o poveljama, zakonima, procedurama i internim pravilima, znajući da ništa time neću postići.
Nemam vremena podnositi apsurdne ljude koji se ne ponašaju u skladu sa svojim godinama.
Nemam vremena boriti sa osrednjošću. Ne želim biti na sastancima gdje ljudi samo pumpaju svoj ego.
Ne mogu podnijeti manipulatore i oportuniste. Gnušam se zavidnih ljudi koji pokušavaju diskreditirati sposobnije kako bi osvojili više položaje i postigli nešto, ostvarili neku svoju korist. Kao da će to ponijeti sa sobom u grob.
Nemam vremena za raspravu o beskorisnim novinskim naslovima. Ne želim to jer se mojoj duši žuri. Premalo slatkiša ostalo je u kutiji.
Želim živjeti i biti okružen ljudima koji su vrlo ljudski. Ljudi koji se mogu smijati svojim pogreškama, koji su postigli svoj uspjeh, koji nisu zavidni, koji imaju dušu, čistotu i dobrotu. Ljudi koji razumiju svoj poziv i ne skrivaju se od svojih dužnosti. Oni koji brane ljudsko dostojanstvo i žele samo biti na strani istine, pravde i pravednosti. To je ono zbog čega vrijedi živjeti život.
Želim se okružiti ljudima koji znaju dotaći srca drugih. Ljudima koji su kroz teške životne udarce naučili rasti, sačuvavši svoju nježnu dušu.

Da, žurim. Žurim živjeti intenzitetom za koju samo zrelost zna.
Nastojim da ne potrošim uzalud "slatkiše" koji su mi preostali. Siguran sam da će biti ukusniji od onih koje sam već pojeo.
Cilj mi je doći do kraja, ali u skladu sa sobom, sa svojom obitelji i savješću.
Nemate ni vi vremena. U ovom životu imate samo jedan život, ne dva. Živite ga okruženi kvalitetom i sadržajem, a tu mislim i na ljude koji imaju prave ljudske osobine.

(Po uzoru na tekst autora: Mario de Andrade)