Želim da želiš da živiš

Stopa depresivnih ljudi, kao i samoubojstava u svijetu raste u svim dobnim kategorijama. Depresija ne bira, ona utiče na sve nacionalnosti, kulture i religije.
Depresija je nepristrasna. ​

Sam čin oduzimanja života sebi je posljednje sredstvo, očajnički pokušaj da osoba uguši neprestanu i nemilosrdnu bol koja monopolizira čitav njen um. Za mnoge koji pate od depresije, to je postao jedini način da se oslobode velike težine koja odvlači osobu do ove razine očaja.

Dragi vi.
Ako ovo čitate, jedan dio vas je svjestan da imate depresiju, i želi da se izbavite. 
Tako sam ponosna na to što ste otvorili ovaj tekst i što ga sada čitate. Ljubazno ste mi dali nekoliko minuta svog vremena, a ja to cijenim.

Želim da živiš.
Želim da želiš živjeti.

Neću vam pričati kako je život lak i da će vremenom sve biti u redu jer to možda neće sve ispasti onako kako želite, ali zasigurno nikada nećete znati da život može krenuti posve drugim pravcem, ako se uspijete izboriti sa depresijom. 

Umjesto sveg tješenja, reći ću vam da sam ovdje sa vama i da jako dobro znam kroz šta prolazite. Niste sami.
Podsjetiću vas da, iako ne znam što sjutrašnji dan ikome od nas donosi, znajte da svi patimo na neki način. Svi se borimo, svi izdržavamo.

Vi ste itekako važni.
Neću vas natjerati da budete sebični govoreći vam kako treba da živite zbog svoje obitelji ili prijatelje, jer znam da smatrate da vaš odlazak sa ovog svijeta ne bi samo okončao vaš teret, već i njihov.
Reći ću vam da vas neko voli unatoč tome kako se osjećate iznutra. Postoji neko u vašem životu kome ste jako bitni. Podsjetiću vas da niste i nikada nikome nećete biti teret. Možda tog nekog trenutno ne vidite ili čak ne čujete, ali neko ipak cijeni vaš život; iako vas ne poznajem, ja takođe cijenim vaš život. Ne poznajem vas, ali mogu saosjećati sa vašom boli.
Nevjerovatno ste jaki.

Nikada vam neću reći da ste dramatični, jer znam da reagujete iz i zbog boli koju osjećate.

Ja sam ovdje da vas shvatim i da potvrdim vaše osjećaje, jer su oni značajni koliko i vi.

Ponosna sam na vas što još uvijek ovo čitate.
Nikad vam neću reći da stvari mogu biti gore ili da je drugim ljudima gore od vas, jer svakome je njegova bol najteža.
Priznaću vaš očaj i nedostatak nade. Nikada neću usporediti vašu bol sa tuđom. Bilo bi to kao promatranje dvije rane od vatrenog oružja, jednu u prsima, a drugu u leđima.

Vi ste prekrasni..
Nikada neću nipodaštavati vaše probleme.
Reći ću da vaši problemi možda nisu privremeni, možda će trajati duže, ali ću vam reći da postoji izlaz, ma koliko se vama činilo da ga nema.
Neću vam nametati ideje o terapiji ili lijekovima  jer to vam trenutno neće pomoći.

Vi ste ratnik.
Vaša snaga se ogleda u preživljenim traumama, u jakom srcu koje je izdržalo mnoge lomove. Unatoč stijenama na koje vas je bacio život, preživjeli ste. Mnogima ste dokazali da ste nesalomivi, a ponajviše od svega, dokazali ste to sebi. Još uvijek se niste odrekli sebe.

Vi ste nevjerovatni.
Imate svrhu  u ovom životu, bilo da je ostvarujete u ovom trenutku ili ne. U vašoj je knjizi ispisano toliko poglavlja. Potrebni ste, vaš glas i vaša priča su za nekoga bitni, bilo da je riječ o neznancu ili prijatelju.

Vi ste svoj heroj. 
Učinili ste mnogo toga što ste mislili da ne možete. Gledali ste smrti u lice, buljili u nesagledive ponore i dobili još jednu bitku u svom ratu.
Ako ovo još uvijek čitate, nevjerojatno sam ponosna na vas što ste zaustavili ono što ste radili i dali mi nekoliko trenutaka vašeg dragocjenog vremena. Čitanje ovog teksta je početak - ispružili ste ruku, jednostavno morate stisnuti šaku. 
Napravili ste prvi korak; napravimo zajedno drugi.
Jer, ne zaboravite: Voljeni ste.

(Autorka:  Jody Betty
izvor: themighty.com)