Žene koje mrze žene: kada je sestrinstvo nemoguće sklopiti

​Postoje žene koje mrze druge žene, koje vrše nasilje nad njima u učionicama, a takođe i u radnim okruženjima. Sestrinstvo, taj ženski savez i solidarnost, krši se svakog dana na mnogo načina.

Ponekad mizoginija ima i ženski pečat. Ponekad je to dugo očekivano i prijeko potrebno sestrinstvo, daleko od ispunjenja, već se prije krši na najagresivnije i najponižavajuće način.

Postoje žene koje mrze druge žene, koje maltretiraju jedna drugu i obrušavaju se jedna na drugu u više društvenih okruženja. Ovo je nažalost uobičajena stvarnost.
Na primjer, u školama je uobičajeno vidjeti kako grupe djevojčica maltretiraju druge djevojčice. Ova se dinamika može dogoditi i u radnom okruženju, ali u potonjem slučaju najčešći okidač je komponenta konkurentnosti. Isto tako, u digitalnom svijetu i na društvenih mreža, takođe postoji sukobljavanje  koje vrijedi proučiti.
Mnogo je onih koji se, možda ohrabreni anonimnošću uz pomoć novih tehnologija, ne ustručavaju klevetati, kritizirati i organizirati klevetničke kampanje protiv drugih žena. Valja porazmisliti o ovome. 

​Žene koje mrze žene: karakteristike​
Ako nešto liječi i usrećuje nas žene, to je savezništvo među nama. Drugarstvo i povjerenje u odnosima melem su na svačijem životnom putu, sigurno utočište iz dana u dan. Ovdje postoji jedan aspekat koji bi takođe trebalo razjasniti. Od nas se ne traži da se slažemo ili gradimo prijateljske veze sa svakom ženom koju sretnemo.
Potpuno je razumljivo imati svoje razlike i držati distancu, ali takođe je opravdano znati kako živjeti zajedno i poštovati jedni druge. Žene koje mrze žene, s druge strane, daleko od toga da pružaju podršku drugim ženama ili da uspostavljaju okruženje zdravog suživota. One, umjesto toga, tkaju vrstu agresije i tlačenja drugih.
Znamo da su sve vrste agresije nepodnošljive odakle god dolazile, ali ovo je jedna od onih nevidljivih o kojoj se ne govori previše.

"Zatvorenici i agresori"
Postoji lažni mit koji tvrdi da su sve žene ljubazne i da vole i štite druge žene, da ako postoji neko sposoban da im naudi, to mora biti muškarac. Ova ideja je potpuno pogrešna.
U stvari, bilo koja 7- ili 8-godišnjakinja rano otkrije da neće sve djevojčice biti njene prijateljice. Budući da se i djevojke natječu sa drugim djevojkama, napadaju ih, povrijeđuju i, naravno, vrše nasilje nad njima.
Studija sa Univerziteta Sao Paulo (Brazil) prikuplja podatke koji podržavaju hipotezu da i dječaci i djevojčice mogu biti žrtve i agresori vršnjačkog maltretiranja. Međutim, djevojke primjenjuju vrstu indirektnog nasilja, sklonije su zadirkivanju, ogovaranju, širenju glasina i vršenju psihološkog uznemiravanja .

Na taj način, ako bismo sada istraživali dublje, otkrili bismo bi više od jedne žene reklo da su se u nekom trenutku svog života morale suočiti sa drugom ženom. Dakle, moramo početi prepoznavati i priznavati da postoje ženske figure koje djeluju kao zatvorenici i agresori .

Izuzimanje iz krugova, najčešća taktika žena koje mrze žene
Mogli bismo jednostavno reći da žene koje mrze žene to čine iz zavisti. Stoga se u radnom okruženju ponašanja uznemiravanja mogu pojaviti protiv najatraktivnije zaposlenice ili najkompetentnije, najinteligentnije, najpopularnije, itd.
Žena pokazauje neprijateljstvo prema drugoj ženi na mnogo sofisticiraniji način. Studije, poput one sprovedene na Univerzitetu Emmanuel College (Boston), pokazuju nam nešto otkrivajuće. Žene su stručnjaci u isključivanju drugih žena iz krugova, bilo u školi, na poslu, u društvenim krugovima itd.
Primjer: u kompaniji koleginica počinje širiti glasine o drugoj koleginici. Da bi ostvarila svoj naum izoluje  je od drugih i pretvara u predmet podsmijeha. Malo po malo uspijeva je učiniti nevidljivom i psihološki je iscrpiti.
Drugim riječima, žene koje mrze žene ne koriste fizičko nasilje ili ona  ponašanja koja su obično svojstvena muškarcima. Njihove taktike su suptilnije i indirektne.

​​Kakvo je porijeklo ovakvih ponašanja prema drugim ženama?
Svakako bismo voljeli da sestrinstvo bude taj nesporni "hranjivi sastojak" među svim ženama. Međutim, danas se to ne cijeni onoliko koliko bismo željeli. Htjeli bismo barem da postoji poštovanje, sposobnost da znamo kako živjeti zajedno. Međutim, žene koje mrze žene čine vrlo štetnu vrstu ženomrzaca koja se može sresti svuda. 
Zbog čega je to tako? Postoje neke teorije koje to objašnjavaju.

Mrziteljsko ponašanje uvijek ima svoje porijeklo
Agresivno ponašanje je rijetko kad slučajno. U većini slučajeva ono se objašnjava kroz socijalno učenje i modeliranje. Ponekad je mnoge od tih žena odgojila i podigla povrijeđena i narcisoidna majka koja im je poslužila kao uzor. Vrlo je lako ponoviti ista ta ponašanja ako nema drugi reference i primjera u okruženju.
​S druge strane, ne možemo zanemariti da ponašanja indirektnog nasilja, većinom, iza sebe mogu imati faktore kao što je nisko samopoštovanje.

Reagiranje nasiljem nad drugim ženama motivirano je vlastitim egzistencijalnim nezadovoljstvom, i to  je još jedan faktor. Isto tako, zanimljivo je razgovarati i o ambicijama, socijalnom pritisku i konkurentnosti. To je nešto što se često cijeni na poslu.
Postoje žene koje se u svojoj želji da se popnu na određene položaje ne ustručavaju onesposobiti druge. Mnoge smatraju da moraju raditi više ili se pokazati sposobnijima od muškaraca. I u tom će procesu isključiti druge partnere.

Da zaključimo, ovo su ponašanja i stavovi koji nas sprečava da napredujemo kao društvo. Ključ za izbjegavanje ove dinamike uvijek je u našem obrazovanju i razvijanju kulture. Radite na sebi, obrazujte se kako biste znali kako živjeti zajedno, bez nadmetanja, bez napada, bez poništavanja i uništavanja onoga koga imate pored sebe.

(reference:
exploringyourmind.com)