Žene koje trče s vukovima

Citati iz knjige Žene koje trče s vukovima ilustriraju snagu ženskih iskonskih instinkata koje su, nažalost, mnoge od nas zaboravile, potisnule ili zanemarile.

Ovdje govorimo o predivnoj i vrlo korisnoj knjizi koja nas poziva da reinterpretiramo iskustvo žene uz pomoć narodnih priča, umjetnosti i prirode, da uspostavimo kontakt sa tim "vukom", koji nas tjera da se razvijamo i budemo slobodne - budemo potpuno svoje.

Clarissa Pinkola Estés je psihoanalitičarka, doktorica kliničke etnopsihologije i autorica ove poznate knjige. Provela je više od 20 godina oblikujući ovo svoje "književno stvorenje" koje dobro poznaje. Ovdje se bavimo opsežnim, dubokim i intrigantnim radom punim predivne mudrosti koja spaja drevne mitove sa ovom nadahnjujućom psihologijom, koja zauzvrat ima jasnu pedagošku vrijednost i služi našem osobnom rastu.
​Stoga nije iznenađujuće da su mnogi citati iz knjige "Žene koje trče s vukovima"  vrlo vrijedni za one koji su zainteresirani za upoznavanje sebe, rad na svom identitetu i vrijednostima, zacjeljivanje svojih emocionalnih rana koje smo ponekad same iskusile, a ponekad naslijedile od naših predaka, kroz patrijarhalno obrazovanje.
Zadatak je pronaći i uočiti sve ove manje ili više dobro poznate "zamke". To su iste zamke koje nas onemogućuju da povratimo svoju pravu prirodu, svoje instinkte, da oslobodimo ovu divlju ženu koju karakteriše samosvijest, razigrani um i sposobnost za ljubav.

Citati iz knjige "Žene koje trče s vukovima"
​Citati iz djela "Žene koje trče s vukovima" nas podsjećaju na različite aspekte. Prvi je da smo, unatoč svim savremenim i modernim "ukrasima", još uvijek prirodna, divlja bića koja su se iz nekog razloga bojala povratiti taj poriv slobode, osjećati se živima i pronaći svoje mjesto u svijetu.
Clarissa Pinkola Estés navodi da svaka žena ima nevjerovatnu snagu, pravi vrtlog pozitivnih instinkta, kreativnosti, strasti i bezvremenskog znanja. Ponekad nas društvo natjera da zaboravimo na sve ovo, jer to je pokušaj da nas ukrote. To je nesumnjivo dubok odraz proteklog, po ženu vrlo sputavajućeg, vremena koji ne bismo trebali zanemariti, a na ovaj aspekat će mnogo puta biti skrenuta pažnja u knjizi. 
U nastavku želimo pogledati sedam primjera, sedam dubokih i revitalizirajućih odlomaka iz ove knjige koji će nas natjerati na razmišljanje - i rad na sebi.

1. Budite same
Ukoliko želite biti ono što jeste, to znači da ćete često biti same i prepuštene sebi. Ali živjeti u skladu sa idejama drugih znači da sami sebe izdajemo, tj. šaljemo u progonstvo."

Ovo je princip osobnog rasta i neosporna samo-realizacija. Imati hrabrosti da se suočimo sa svakom situacijom, a da ne osporimo i ne ograničemo naše lične vrijednosti će nam omogućiti da sačuvamo svoj identitet. Na taj se način vraćamo našem biću, onoj divljoj ženi koja bježi od pripitomljavanja, iz zamki i koja ruši barijere koje ograničavaju njenu slobodu.

2. Budite snažne
​„Biti jak ne znači imati jake mišiće koje koristite za savijanje stvari. Biti jak znači upoznati našu svjetlost bez bježanja i aktivno živjeti u skladu sa svojom divljom prirodom. To znači biti u stanju učiti, stalno se usavršavati, i biti u stanju sačuvati ono što znamo. To znači očuvanje i život."

Ovo je jedan od najcjenjenijih citata iz knjige "Žena koje trče s vukovima". Kao primjer možemo navesti činjenicu da i danas još uvijek čujemo kako su žene "slabiji spola". Slabost i krhkost su atributi koji su se uvijek pripisivali ženstvenosti. Naša kultura, koja je užasno nezrela, ne razumije pravo značenje snage. Nije snažan onaj ko može svojim rukama podići najviše tereta, ko nosi najviše kilograma na ramenima ili ko može trčati najbrže. Jak je onaj ko se hrabro sa nečim suočava, ko ne bježi, ko bez straha otkriva svoj identitet, ko se ne odriče, ko živi s radošću i hrabrošću - onaj koji nikada ne odustaje.

​3. Udaljenost nam omogućava da ponovno pronađemo sebe
"Iako privremeno udaljavanje od društva nije nešto što se čini zabavnim, u njemu postoji neočekivana korist: udaljavanje nam donosi mnoge darove. Iznenada nam oduzima slabost, čini da sve lamentacije nestaju, otvara nas ka unutarnjoj percepciji, pojačava nam intuiciju i daje nam snagu da se suočimo sa našom situacijom, i sa životom."

Udaljavanje - takođe shvaćeno kao čin ostavljanja iza sebe onoga što nam je poznato, tj. društva onavog kakvog ga poznajemo, suočavanje sa nesigurnostima, pa čak i skok u nepoznato - uči nas novim sposobnostima i vještinama, poput introspekcije, osobne sigurnosti, promatranja i prijemčivosti.

4. Posljedica toga da ne volimo sebe
"Naša tajna glad za voljenjem nije lijepa. Naše zlostavljanje i zlouporaba ljubavi nije lijepa. Naš nedostatak odanosti i predanosti nisu emocionalni; naše stanje odvojenosti od duše je ružno. To je mentalna kuga, neprimjerenost, nezrelost i infantilne fantazije."

Mnogi od citata iz knjige "Žena koje trče s vukovima"  imaju za cilj usporediti žensko ponašanje sa ponašanjem vukova. Tako se iznova događa sljedeća činjenica: Žena današnjice odvojila se od svoje divlje verzije, od ove instinktivne suštine, zbog koje vuk tačno zna ko je, po čemu priznaje i zna, da je jak, slobodan i vrijedan.

​A posljedice su pogubne. Živjeti život sa vanjskim svijetom, koji nas stalno pokušava "modelirati" i "ušabloniti" prema vještačkim principima čini nas jako nesretnima, jer nas želi pokoriti, "pripitomiti, oduzeti snagu. Stoga bismo trebali promatrati prirodu, baš kao što su to nekada činili naši preci, kako bismo otkrili našu vrijednost, važnost i hranjivu i osnažujuću energiju. Ta nesputana i divlja priroda nas može mnogo čemu naučiti.

5. Prava ljubav
"Ljubav u svom najsavršenijem obliku znači nekoliko smrti i ponovnih rođenja. Završavamo jedan odjeljak, jedan aspekt ljubavi, a započinjemo drugi. Strast umire i vraća se."

Ljubav je jedina snaga koja nikada ne nestaje zauvijek. To je transformirajuća cjelina koja se širi, omogućava nam sazrijevanje, umiranje i ponovno rođenje, koja nam ponekad oduzme život i vrati nam ga kasnije. To je nešto što možemo svakodnevno iskusiti u našim partnerstvima, gdje strast postaje intimnost i predajemo se na zreliji način onome drugom, gdje se nakon prekida s vremena na vrijeme rađa nova i intenzivnija ljubav.

​6. Biti devastiran, pasti na dno
"Najbolje mjesto da posijete nešto novo i da ga počnete uzgajati je tlo, samo dno. U tom smislu, "stići do dna" i ležati na zemlji, čak i ako to može biti jako bolno, znači da ste na plodnom tlu."

Mi ljudi se strašno plašimo da će biti devastirani, uništeni, da ćemo dotaći samo dno. Može li biti nešto gore od toga? U ovakvim trenucima dostižemo granice svojih moći, gubimo sve, čak i nadu. Ali što drugo možemo izgubiti ako smo sve izgubili? U ovom trenutku nastaje nešto novo, nešto gotovo čarobno. Polažemo svoju mrtvu kožu, odlažemo oklop, predajemo se situaciji, kako bismo se iznova izvukli - preporodili! Ovako se dešavaju novi počeci, a da bi se oni desili, nešto se mora okončati, a vi morate prebroditi tu "smrt".
Ovo je nesumnjivo jedan od najljepših i najpoučnijih citata iz knjige "Žene koje trče s vukovima".

7. Izvorni rast​
"Ako živimo onako kako dišemo, uzimamo i slobodno otpuštamo, onda nećemo nikada pogriješiti."

Ovaj citat ne opisuje ništa osim životnog ciklusa: preuzmite, naučite, pustite, prihvatite i krenite dalje. Trebalo bi uvijek biti na ovakvom putu. On je jednostavna u skladu sa prirodnim ciklusom koji bismo svi trebali integrirati u svoj svakodnevni život.

Ovi citati iz knjige "Žene koje trče s vukovima" samo su mali primjer ove neizmjerne ostavštine znanja, promišljanja, pripovijedanja i mudrosti naših predaka, na koje se uvijek rado pozivamo i koja nas uvijek uče novim i vrijednim stvarima koje možemo iskoristiti za sopstveni razvoj.
​
"Stara mudra vučica je u nama. Cvjeta u dubini duše žene, one drevne i vitalne divlje žene. Svoj dom opisuje kao mjesto u vremenu u kom duh žene i duh vukova dolaze u kontakt. To je tačka u kojoj se "ja" i "ti" grlimo; mjesto gdje žene trče s vukovima."
Clarissa Pinkola Estés