Život svakog čovjeka je vrijedan romana

Fotografija: JENNA MARTIN

Iza svakog ljudskog bića su emocije, misli, osjećanja, duša, čitav jedan svijet ideja, iskustava, snova, proživljenog, neproživljenog, čitava priča o kojoj bi se mogao napisati čitav roman.

Svako od nas prolazi kroz trenutke i iskustva u životu i srijeće ljude koji neizbježno ostavljaju trag na nas. Čak i neke situacije i osobe koje smo smatrali nevažnima mogu se kasnije ponovo pojaviti u našim životima i dati smisao.
Kada se sve ovo dogodi, naše iskustvo se mijenja i upliću se naša osjećanja, bez obzira na to koji način: ponekad intenzivno, ponekad samo slučajno, ponekad vrlo svjesno, ponekad bez primjećivanja. Oni nam pružaju svjetlost ili sijenku, kao i sve nijanse između njih.

Dakle, ako promatramo nekoga i mislimo da on ili ona imaju neočekivano ili neobjašnjivo ponašanje, moramo se upitati: Što nas je navelo da njega ili nju tumačimo na određeni način?

Što znamo o toj drugoj osobi? Što znamo o njegovom unutarnjem iskustvu i životu? Da li znamo kroz šta je prošla i šta ju je zadesilo u životu?
Vrijedi se podsjetiti: Ako je teško ući u sebe kako bismo sebe bolje upoznali, kako uopšte možemo znati kakve su tuđe namjere i motivacija? Ili kako ti ljudi doživljavaju neku situaciju?

"Svako ljudsko biće ima priču, 
razlog zašto su takvi kakvi jesu. 
Zapamtite ovo, prije nego što počnete suditi nekome."

Ljudi obično provode po pola života osuđivanjem ponašanje drugih ljudi, kao da nemaju čime da se bave u sopstvenom životu, kao da nemaju dovoljno "materijala" kada su oni sami u pitanju. 
Svaka osoba ima svoju priču i pokazuje veću osjetljivost na neke stvari od drugih ljudi; a to važi i za vas. Ako nam nije lako suočiti se sa situacijom ili se izraziti na određeni način, ne znači da mora biti isto tako i za drugoga.

"Cipele koje odgovaraju jednom čovjeku žuljaju drugog; ne postoji recept za život koji funkcioniše u svim slučajevima. "
-Carl Gustav Jung-

Ukrajinski fotograf: OLEG OPRISCO

Možda je ta osoba imala majku koja ju je stalno ismijavala i koja za nju nikada nije nalazila dovoljno vremena, i stoga je ona pomišljala da nije dovoljno dobra i da konstantno mora postajati bolja. Ili je možda bila u toksičnom odnosu gdje je doživljavala puno kritike, a sada se ne može pokazati u punom svijetlu, jer nije sigurna u sebe i plaši se ponovnog povređivanja.

Takođe bi to moglo biti da je osoba imala dovoljno ljubavi od svojih roditelja i očekivala da će je dobijati i od drugih. Međutim, drugi joj nisu to mogli pružiti, bivala je povrijeđena od strane ljudi, te je sada nesigurna i nepovjerljiva.

​Svaka priča ima više od jedne stranice i više od jednog odgovora na pitanja koja se postavljaju.

Uobičajeno je da kažemo da bismo drugačije postupili kad bismo bili u situaciji drugih ljudi. Ali nismo ta osoba, niti živimo njen život, niti znamo kako je njoj. ​

Ukoliko intenzivno ne radimo na sebi, malo znamo čak i o našim životima. Kažem "malo", jer ponekad mislimo  da upravljamo i kontrolišemo život, a kada se nađemo u nekoj konkretnoj situaciji, ponašamo se na sasvim drukčiji način.

​Moramo gledati ispod površine i biti svjesni da svaka osoba ima svoju priču; zbirku iskustava, osjećaja, pojmova, susreta s različitim bićima, kojima još moramo dodati moć situacije, konteksta i tako dalje.

Slijep je onaj koji suditi samo gledajući površinu, jer tako ne uspijeva doznati mnogo.

Čak ni tokom razgovoru ne možemo prenijeti ili dokučiti cijeli emocionalni svijet jedne osobe, ponekad zato što ne možemo pronaći prave riječi, ponekad zato što naše iskustvo prevazilazi riječi u upotrebi, tj. ni riječi ga ne mogu dovoljno dočarati.

Stoga bi trebalo biti milosrdniji i pokušati razumjeti druge ljude dok ih slušamo ili posmatramo, jer iza svakog čovjeka je cijela povijest iskustava i osjećaja. 
​
Zato zapamtite da se ispod svake kože nalazi osoba koja je jaka, ali i osjetljiva duša koja nosi rane i ožiljke, koja ima svoju priču.