Zlo postoji jer dobri ljudi ne rade ništa da ga zaustave

Postoje dobri ljudi, ljudi koji su uvijek spremni pokazati ljubaznost i ponosni su na svoj altruizam. Ali se njihove riječi pokazuju praznima kada svjedoče "svakodnevnom" zlu i biraju da ne čine ništa. 

Njihova neučinkovitost je očita kada se okrenu, zatvore usta i šute pred nepravdom i tuđim poniženjem.
​Klasičan primjer zla o kome se šuti je genocid nad čitavim skupinama ljudi. Čujemo "zlo" i razmišljamo o ljudima koji nasilno uzimaju živote drugim ljudima. Zamišljamo mučitelje ili teroristu koji ubija u ime "nekog boga". Međutim, ovdje moramo pojasniti da se zla djela događaju svake minute, svakog dana, svuda oko nas. Događaju se u našim obiteljima i nama bliskim ljudima.

"Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog ljudi koji ne čine ništa u vezi sa tim."
-Albert Einstein-

Osim toga, većina nas nema priliku spasiti nikoga iz ratnih ili nasilnih situacija koje svakodnevno viđamo na televiziji i društvenim medijima. Međutim, ponekad sve što trebamo učiniti je pogledati mimo ekrana kako bismo bili svjedoci stvari koje loše utiču na naš osjećaj humanosti 
I tako često i nesvjesno, postajemo sudionci tih djela, iako to ne želimo. Ne činimo ništa, gledamo na drugu stranu, "gutamo" našu nelagodu i skrećemo  pažnju na nešto drugo, sudjelujemo.

Govorimo o situacijama kao što su razna maltretiranja,  ili vrisak koji dolazi od naših susjeda kroz zidove. Mnogi u tišini slušaju viku i dreku iz susjednih stanova, plač djece i supružnike koji se zlostavljaju. Ovdje možemo govoriti i o susjedima koji zlostavljaju svoje kućne ljubimce, majci koja je okrutna prema svom djetetu dok ga vodi u školu, nadređenog koji iskorištava i ponižava svog zaposlenog.
Zlo ima mnogo lica, oblika i načina da se širi. Ipak, razlog zbog kojeg ono "preživljava" je vrlo jasan:  jer  "dobri ljudi " ne čine ništa kako bi ga zaustavili.

Porijeklo zla i tolerancija zla
Arthur Conan Doyle koristio je vrlo zanimljiv izraz u svojim knjigama kad se Sherlock Holmes sukobio sa profesorom Jamesom Moriartyem. Rekao je da Moriarty pati od "moralne ludosti". Ovaj izraz zapravo obuhvata ideju koju mnogi od nas imaju. Ideju je da su samo bolesni ljudi ili ljudi s nekom vrstom psihološkog poremećaja sposobni počiniti zla djela - a to je velika zabluda.
Može se dogoditi da dok god koristimo etiketu "patološki", nekako nalazimo smisao u radnjama koje izgledaju nelogično i neobjašnjivo. Ipak, koliko god obeshrabrujuća bila ova ideja, ona ne mora uvijek imati veze sa psihičkom bolešću ili poremećajima. Zapravo, u mnogo slučajeva okrutnog i destruktivnog ponašanja, osobe nisu pokazivale antisocijalne poremećaje ili psihičke bolesti. Važile su za normalne ljude.
Ponekad naizgled normalna osoba učini nešto loše. To može biti rezultat navika iz disfunkcionalnog djetinjstva. Drugi razlog može biti slaba emocionalna kontrola koja "zanese" osobu da se ponaša na određeni način. Konačno, ima trenutaka kada je razlog lošeg ponašanja okolina i okruženje osobe. 
Albert Ellis je jednom objasnio da zla "bit" ili zli gen ne postoji, ili je barem izuzetno rijedak. Istina je da smo svi sposobni biti sudionici zla, u nekom obliku i pod određenim uslovima. 

Zašto šutimo pred nepravdom?
Vratimo se naslovu ovog članka. Jedan od razloga zašto zlo pobjeđuje je taj što navodno dobri ljudi ne čine ništa da zaustave to zlo. Ali zašto? Zašto ne djelamo, zašto ne radimo ništa? Šta objašnjava našu pasivnost, naše oči čvrsto zatvorene prema istini? Skrećete pogled bilo gdje, skrećete pogled od zla koje se događa? Pogledajmo neke osnovne primjere i razmislimo.

• Prvi razlog je jednostavan. Govorimo sebi da ono što se događa nema nikakve veze sa nama. Nismo odgovorni, nismo ga uzrokovali, a osoba koja pati nije dio naše skupine. Nedostatak emocionalne uključenosti definitivno je jedan od glavnih razloga za nedjelanje.
• Drugi aspekat povezan je sa našom potrebom da održimo mir. Primjerice, tinejdžer koji svjedoči o šteti učinjenoj drugom učeniku može da odlučiti da ne govori ništa. Njegova pasivnost mogla bi biti uzrokovana njegovim strahom da ne poremeti ravnotežu. Možda se plaši da ne ugrozi svoj društveni položaj. Odbrana žrtve može ga staviti u opasnu poziciju gdje rizikuje da izgubi svoj status i sam završi kao žrtva.              

Znamo da nije lako, pogotovo kad imamo nešto za izgubiti, a drugi nešto za dobiti. Ipak,  trebalo bi se uključiti koliko god možemo, a ne biti potpuno pasivan. Moramo pokušati tražiti nove načine da odbranimo osobe kojima treba pomoć. Kao što je filozof Edmund Burke rekao,  pravda postoji samo zato što se ljudi trude suprotstaviti se nepravdi. ​

​Važnost otvaranja očiju za svakodnevno zlo
Rekli smo to ranije i ponovićemo: zlo dolazi u mnogim oblicima i veličinama. Ono može biti suptilno i govoriti mnoge jezike. Privilegija, verbalna agresija, diskriminacija, odbacivanje, nepravda.

"Tolerancija je zločin kada se primjenljuje na zlo."
-Tomas Mann-

Ovdje se ne radi o tome da sada izađete napolje u potrazi za zlom i patnjom. Sve što treba učiniti je otvoriti oči i biti osjetljiv na ono što se događa pred vama i oko vas. Svaki dan, u našem okruženju, našem susjedstvu, i pokušati učiniti nešto povodom toga. Svi smo odgovorni za zaustavljanje nepravde i nema boljeg mjesta za početak nego kod kuće.​

Moralni integritet je naša svakodnevna dužnost. Kad odlučimo nešto učiniti. Osudimo uvredu, zlostavljanje, agresiju ili nepravdu. Dajmo ljubaznosti pravo značenje. Dajte dobroti pravi glas.