Zlostavljanje/maltretiranje/mobing na radnom mjestu: pasivnost je saveznik nasilja

Zamislite samo jedan ovakav dan na poslu (a moguće je da ste ga već imali): kolega ili vaš šef vam se smiju i zbijaju šale na vaš račun u javnosti. Ili vam konstantno šalju da odradite nešto što nije vaš posao. Ili krenu da vas vrijeđaju, ucjenjuju i prijeti kaznama, otkazima i smanjenjem plate, ako ne obavite  "zadatak”, jer on je, zaboga! vaš šef/-ica, a vi kao podređeni ne treba da odbijate naloge nadređenih (poznat scenario: “kako vam je uopšte pala na pamet takva ideja!?”). Recimo da se ovo ponavlja prilično često. Ubrzo shvatite da se borite pod ogromnim pritiskom i, ukoliko niste upoznati sa svojim pravima kao zaposleni, prihvatate zahtjeve i “naloge”, samo da vas ostave na miru.

I čini se kao da to funkcioniše neko vrijeme. Međutim, kako vrijeme prolazi, onaj ko je uočio da može da vas tlači na ovaj način, nastaviće dalje, i neće vas ostaviti na miru. Natjeraće vas da uradite nešto još degradirajuće, teže, nerealnije, ili je podrugivanje na vaš račun postalo još gore. Ili počinje da vrišti (ženski nadređeni) i da se dere (muški nadređeni) na vas. Zašto uopšte trpite ovo? Vi ste osoba koja može razriješiti ovu situaciju, zašto ne kažete: dosta je!

"Ako nema heroja da te spase, onda sam moraš postati svoj heroj."
-Denpa Kyoshi-

UZROCI ZLOSTAVLJANJA NA RADNOM MJESTU
Zlostavljanje/uznemiravanje/maltretiranje na radnom mjestu se odvija u odnosu između onoga ko uznemirava i onoga ko trpi zlostavljanje/uznemiravanje/maltretiranje. Stručna riječ za ovu vrstu šikaniranja i zlostavljanja je mobbing. Ovo se dešava na radnom mjestu i organizacionom okruženju. Ova situacija može se može razriješiti, ili se, pak, može pogoršati.  Zabrinjavajuće je što postoji sve više ovakvih slučajeva, i što im se ne posvećuje dovljno pažnje.

Kod osoba koja vrši uznemiravanje mogu se primijetiti određene osobine ličnosti. Ovo su obično narcisoidni, nervozni i osvetoljubivi ljudi. Štaviše, ovi ljudi imaju nisko samopoštovanje i pate od visokog nivoa anksioznosti.
Ljudi koji imaju dovoljno samopouzdanja i samopoštovanja ne povrjeđuju druge ljude. Što više mrzimo sebe, to više želimo da drugi pate.

KADA IMATE ŠEFA KOJI VAS ZLOSTAVLJA
Kada je ovo slučaj, zlostavljač može vršiti zloupotrebu funkcije nad osobom koja trpi zlostavljanje. Oni neće imati dovoljno povjerenja u njih, i smanjiće njihov radni učinak. Ali ne samo to, oni će mijenjati zadatke i odgovornosti za što neprijatnije. Ovako se sukob progresivno pogoršava.
Da biste utvrdili da li je neko zlostavljač na poslu, taj neko mora pokazati nekoliko karakteristika. Da li osjećate pritisak već duže vrijeme, i da li se od vas previše zahtijeva, iako nema dovoljno mogućnosti i resursa da se određeni zadaci obave? 

Ako je ovo slučaj, velika je šansa dda ste žrtva zlostavljanja (mobinga). Pored toga, osobine ličnosti nadređenih lica takođe igraju važnu ulogu. To utiče na situaciju ako su nadređeni neefikasni. Njihova vrsta liderstva takođe igra ulogu. Ako je pasivna i despotska, ako su donijete odluke proizvoljne, ova vrsta situacije se produbljuje. Ovakve osobe imaju odobravajući stav prema maltretiranju ljudi u radnom okruženju.

POSJEDICE UZNEMIRAVANJA NA RADNOM MJESTU
Činjenica da je na radnom mjestu u jednoj firmi/organizaciji uznemiravanje dozvoljeno je veoma zabrinjavajuća. Ovaj nedostatak poštovanja ne samo da škodi zaposlenima i radnicima, već podrazumijeva troškove za istu tu firmu/organizaciju i za društvo uopšte. Zbog toga je paradoksalno da nadzornici koji mogu okončati ovu situaciju ne rade ništa iz čiste pasivnosti. Ovakve situacije se obično šire dalje i postaju komplikovanije.
Maltretiranje na radnom mjestu ima niz negativnih uticaja na žrtvu. Prvo, utiče na njihovo psihološko zdravlje. Pojavljuju se simptomi anksioznosti i depresije, kao i osjećanja ljutnje i emocionalne iscrpljenosti, hronični zamor i fizičke bolesti.
Osim toga što šteti radniku, uznemiravanje na radnom mjestu takođe ima negativne posledice za organizaciju. S obzirom na patnju kroz koju žrtva prolazi, ona će tražiti otkaz. Radnici koji to ne učine imaju još gori učinak na radnom mjestu, jer je njihov nivo zadovoljstva i posvećenosti u firmi niži.

Svako uznemiravanje/maltretiranje na radnom mjestu može uticati na radnike koji su svedoci situacije. Svjedoci uznemiravanja na radnom mjestu mogu razviti stres, emocionalnu iscrpljenost i negativan stav prema radnom mjestu. Ova konfliktna iskustva se takođe loše odražavaju na druga područja njihovog života, kao što je porodica.

KAKO SPRIJEČITI UZNEMIRAVANJE NA RADNOM MJESTU
S obzirom na velike troškove maltretiranja na radnom mjestu, kako u pogledu zdravstvene zaštite, tako i ekonomije, neophodno je suočiti se sa njima i zaustaviti ih.  Konkretno, organizacije/firma bi trebalo da promijeni pasivni i dopuštajući stav u ovim situacijama. Kako? Podstičući pozitivan stav i uklanjajući faktore koji mogu uticati na situaciju. To uključuje preopterećenje radom, nedostatak adekvatnog rukovodstva ili uočenu nepravdu, tj. nalaženjem rješenja za nju.

U tom smislu, dobro je ohrabriti vođe tima da budu fer i pokazuju solidarnost, koristeći emocionalnu inteligenciju. Na ovaj način će znati kakvu radnju da preduzmu ukoliko neko prijavi uzmiravanje na radnom mjestu. Nažalost, mnoge firme nemaju ovakav protokol. Mnogi radnici koji su u ulozi lidera donose nesigurne odluke u ovakvim situacijama.

"Nikada ne trpite zlostavljanje u tišini. Nikada ne dozvoljavajte sebi da budete žrtva. Ne dozvolite nikome da definiše vaš život. Definišite ga sami".
-Tim Filds-

PASIVNOST JE SAVEZNIK NASILJA
U okviru firme, u ovom pogledu treba uspostaviti jasnu politiku. Dvosmislenost treba ostaviti po strani i treba uspostaviti jasne protokole za rješavanje slučajeva uznemiravanja na radnom mjestu. Dobro je ako u firmi postoji specijalizovano osoblje koje funkcioniše kao posrednik za ove situacije. Dobro je da radnik prođe obuku o tome kako da upravlja stresom. Na ovaj način stiče alate neophodne za upravljanje različitim konfliktnim situacijama koje mogu iskrsnuti.

Uznemiravanje/maltretiranje na radnom mjestu je pravi problem. I ovaj problem je zastupljeniji nego što se inače misli. Javnost nije obaviještena iz jednog očiglednog razloga, a to je da se on u mnogim radnim okruženjima prećutkuje, zataškava i “gura pod tepih”. Nijedna firma ne želi da bude uključena u ove vrste skandala. Mnoge firme smatraju da je ovo lični i subjektivni problem, a ne nešto što se tiče radnog okruženja. Dakle, ogroman je problem što mnoge firme prikrivaju ovakva dešavanja i čine ih nevidljivim za javnost. Tek koja žrtva progovori, a oni što ćute, rade to iz osjećaja nemoći.  

S obzirom na visoke psihološke, fizičke i ekonomske troškove, ne samo za žrtvu, već i za organizaciju i društvo uopšte, neophodno je razviti odgovarajuću politiku i praksu za rješavanje ovog pitanja.
Ne možete imati dopuštajući stav o ovome. Od velike je važnosti da žrtva zna da može preduzeti nešto povodm toga, i da organizacij/firma želi da im pomogne.

​