Duhovnost nije nauka, ona je mnogo više od nauke

Nije lako definisati duhovnost. Koliko god se reklo o njoj, ne može se reći dovoljno, jer se radi o potpuno intimnoj strani jednog bića. Duhovnost je riječ koja se danas mnogo koristi. Koristi se u zvaničnim religijama – ali je mnogo više od religije, i ne mora imati nikakve veze sa zvaničnom doktrinom.

Duhovnost nema veze sa dogmom - duhovnost ima veze sa dušom koja prirodno ne prati dogme i "recepte" kako spoznati božansku suštinu. Duhovnost se ne nameće duši kao "moranje" - ona sama dolazi, ili bolje reći: duša sama prepoznaje svoj duhovni put/stazu.

Duhovnost se dalje može definisati kao područje našeg života, dio našeg bića koje osjeća prisutsvo nečeg višeg (neki to nazivaju «prisustvo Boga ili božanske sile).
Kao što je pomenuto više puta, religija nije jedini kontekst u kojem možemo pričati o duhovnosti. Sa filozofske tačke gledišta, ova riječ može imati i druga značenja.
Neki bi duovnost povezali sa psihologijom. I ne bez razloga. Sa te tačke gledišta, duhovnost bi se sastojala od svega. Sve misli, osjećanja i emocije u nama. Međutim, iako se može reći da duhovnost prodire duboko do čovjekove psihe, treba reći i ovo: duhovnost je više od psihologije.

"Duhovnost mora biti kosmička, i mora nam omogućiti da s poštovanjem eksperimentišemo sa misterijom postojanja. Sa zahvalnošću za dar života. Sa poniznošću na mjestu koje ljudsko biće ima u prirodi."
-Leonardo Bof-
 
Postoji mnoge filozofije i prakse koje definišu duhovnost kao nešto što nam daje osećaj transcendencije u životu: transcendencije ili prevaziliženja ograničene fizičke realnosti (fizička realnost je "zatvor za dušu"). Iz ove perspektive, duhovnost ima veze sa praktikovanjem i usavršavanjem vrlina u cilju postizanja stanja lične slobode (ili oslobođenosti) i pronalaženja svrhe sopstvenog postojanja. U svakom slučaju, ona ima veze sa višim stepenom evolucije. Što više radite na duhovnom usavršavanju, na višem ste stupnju evololucije.

BITI DUHOVAN VAN RELIGIJE

Nije neophodno da vjerujete u zvaničnog «religijskog» i dogmom ustanovljenog Boga da biste bili duhovna osoba. Mnogo ćete više postići i za «Boga», i za sebe i za ljude oko sebe ako ste dobra i razumna osoba koja ne osuđuje druge, već radi na sebi i svom životu.
Naravno, ovo uključuje i psihološki svijet, ali ga i prevazilazi. Sfera duhovnosti je ono što u velikoj mjeri ima veze sa sferom etike.
Ovdje nije riječ o moralu, već o etici. Duhovnost ne traži da ispunjava društvene ili moralne «uslove i obaveze», već traži najveći izraz vrijednosti jednog bića.
Mnogi od onih koji drže do duhovnosti u svom životu govore o "višoj sili", ali to ne mora nužno da bude shvaćeno kao neko specifično biće. Ta moć ili sila se može shvatiti i kao (nad)moć prirode, sloboda, razumijevanje, ljubav ili bezbroj drugih viših koncepata.
 
VAŽNOST DUHOVNOSTI
Duhovnost prevazilazi potragu za psihološkim blagostanjem. To nije metoda za ublažavanje psihičkih metoda. Niti je to način prevladavanja depresije, anksioznosti i mentalnih problema. Međutim, jedan od rezultata duhovnosti jeste psihološki balans.
Duhovnost ima ogromnu moć: ona nam daje snagu i vjeru koja nam je potrebna da istrajemo ispunimo ciljeve.
Mnogi ljudi oba pola su pronašli u duhovnost snagu koja im je bila potrebna da urade sjajne stvari. Njihovo poštovanje određenih principa je bilo toliko jako da su istrajali. Duhovnost pruža osjećaj da ono što radite ima svrhu.

DUHOVNOST U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU

​Ne morate pohađati časove joge ili se «pretvoriti u Budu» kako biste se zaista povezali sa vašim vrijednostima. I vaša svrha ne mora da bude da postanete «krajnji uzor vrline» ili da spašavate čovječanstvo. Jedino što zaista morate uraditi je da osluškujete vaš unutrašnji glas.
Na kraju, duhovnost je fokusiranje na sopstvenom buđenju i nalaženje mjesta u ovom svijetu. Možda ste roditelj, ali ste zaista edukator novih ljudskih bića. Pored toga što ste radnici u nekoj firmi, trebalo bi da budete dio napretka zajednice, zemlje, planete.
 
Posljedice vaših radnji danas će imati uticaja na vašu sjutrašnjicu. Nijedno biće ne bi trebalo da degradira sebe do ništavnosti i nebitnosti, jer to je zlostavljanje sopstvene duše. Traženje duhovnog puta je neophodno za zadovoljenje potreba sopstvene duše.
 
Biti duhovni je način na koji posmatrate svijet i život, ali se to pretvara i u način bitisanja. «Otvaranje očiju» kako biste bolje osmotrili i svoj unutrašnji svijet, i spoljašnji oko vas, daje vam neobičnu snagu. Ali to se ne dešava preko noći. To je rezultat dugog procesa proučavanja sebe i suočavanja sa sobom.
Međutim, duhovnost je, bez sumnje, i način da damo stvarno, duboko značenje našem «putovanju» na ovoj planeti.

​

​
PROČITAJ VIŠE:

4 GLAVNA ZAKONA DUHOVNOSTI - SVE JE LEKCIJA U KNJIZI ŽIVOTA

BUDI KAO CVIJET LOTOSA: SIMBOL VJEČNOG PREPORODA