Selfie fotografisanje i tjelesna dismorfija (nerealna predstava o soptvenom fizičkom izgledu)

Pored toga što značajne zvanične studije, prvenstveno one sa državnog Univerziteta u Ohaju (SAD) i sa Univerziteta u Birmingemu (Velika Britanija) ukazuju da se iza pretjeranog selfiranja kriju određeni psihopatski poremećaji, kao i loši međuljudski i emotivni odnosi, poznata je i priča o tinejdžeru iz Velike Britanije Deniju Bovmanu (Danny Bowman) koji je bio opsjednut selfie fotografisanjem, i koji je zvanično liječen od zavisnosti od tehnologije, tjelesne dismorfije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, anksioznosti i depresije.

Teško je reći kada i gdje je skovan izraz "selfie", ali 2013. godina je svakako bila godina kada je selfie fotografisanje počelo uzimati maha. Činilo se da ljudi - posebno mladi ljudi koji provode dosta vremena na sajtovima društvenih medija - jednostavno nisu mogli da zaustave "samoslikanje" ili “selfiranje”. Selfie je čak izabran za "riječ godine" za 2013. godinu od strane Oxford Rječnika za engleski jezik.
​Za većinu ljudi, aktuelni trend je bezopasan način da iskoristi njegove prednosti kako bi se opustili i uživali. Ali nekoliko priča ukazuje na to da prekomjerno selfiranje za neke ljude može ukazati na veće i ozbiljnije probleme.

Najznačajnija priča je ona o britanskom tinejdžeru Deniju Bovmanu (Danny Bowman), koji je postao toliko opsednut “selfiranjem” i postovanjem selfie fotografija, da je objavljivao čak i do 200 slika dnevno na različite sajtove društvenih medija. Ovaj 19-godišnjak toliko bio opsjednut je da dođe do savršene selfie fotografije, da kada je vidio da mu ne uspijeva, postao je suicidalan i pokušao da se ubije prevelikom dozom pilula. Ciklus postavljanja selfie fotografija počeo je 2011. godine, nakon što ga je jedna modna agencija odbila, nakon čega je postao depresivan, nastavljajući o svojim neuspješnim pokušajima da napravi "savršeni" selfie.

Tjelesni dismorfni poremećaj ( takođe: tjelesna dismorfija ili dismorfofobija) je mentalni poremećaj koji karakteriše opsesivne misli ili ideje da je neki dio tijela defektan, uveličan, toliko nesavršen da ga treba sakrivati ili prepravljati. Ovdje se radi o umišljenoj ideji, tj. slika o sopstvenom tijelu ili dijelu tijela je nerealna i umišljena. A ukoliko tjelesna mana ipak postoji, ona se vidi kao još veća nego što je zaista. Prema kategorizaciji u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje izdanje 5 (DSM--5) tjelesna dismorfija spada u opsesivno-kompulsivni spektar poremećaja.
Psihijatar Dejvid Veale (Dr David Veale, South London, Maudsley NHS Trust, The Priory Hospital) je za izjavio za Sunday Mirror: “Dva od tri pacijenta koji dolaze kod mene na liječenje imaju poremećaj tjelesne dismorfije. Tehnologija i mobilni telefoni im danas omogućavaju da se konstantno slikaju i neprestano dijele slike na društvenim mrežama. Selfie fotografisanje je simptom tjelesne dismorfije, tj. poremćaja kada pacijent nema realnu sliku o sebi i stalno provjerava svoj spoljašnji izgled.”

Da li je selfie fotografisanje zavisnost?

Mnogi su Bovmanov problem označili kao zavisnost od “selfiranja”. Međutim, u pozadini je mnogo više toga. Zavisnost od selfie-fotografisanja još se još uvijek ne nalazi kao zvanični mentalni poremećaj u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalna oboljenja (DSM-V). Bovmanu je dijagnostikovan opsesivno-kompulzivni poremećaj i poremećaj tjelesne dismorfije, zbog čega je liječen na jednoj klinici u Londonu, pored toga što je liječen i od zavisnost od tehnologije. Tjelesni dismorfni poremećaj (ili tjelesna dismorfija) se često pojavljuje uz ostale opsesivno-kompulzivni poremećaje, kao i anksiozne poremećaja. Pretjerano selfiranje je karakteristično za ljude sa svim ovim poremećajima. Neki ljekari u svijetu, pogotovo nakon slučaja Dejvid Bovman su počeli da uzimaju pretjerano selfie fotografisanje kao jedan od simptoma za navedene poremećaje.

"Uobičajeni tretman je da pacijent nauči da na određeno vrijeme oslobodi sebe potreba za stalnim fotografisanjem, zajedno sa ostalom terapijom, kako bi se riješio osnovni uzrok problema", psihijatar Dr David Veale za Daily Mirror.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj, ili OKP, karakteriše opsesivno mišljenje i kompulzivno ponašanje koje direktno proizilazi iz ovih opsesija. Na primjer, osoba opsjednuta bakterijama može razviti prisilnu potrebu da više puta pere svoje ruke. Ljudi sa tjelesnim dismorfnim poremećajem postaju preokupirani manjim ili imaginarnim manama u njihovom izgledu. Ova preokupacija (opsesija) može dominirati njihovim mislima. Tako počinju gubiti realnu sliku o sebi, tj. o svom fizičkom izgledu i konstantno tragati za načinima kako da je poboljšaju (kompulzija).

Ljudi sa tjelesnom dismorfijom su skloni zavisnosti od tehnologije i selfie fotografisanja.
Simptomi su neprestano "selfiranje"  (auto-objektifikacija) i utrka za savršenom selfie fotografijom kako bi naknadno sve to postovali na društvenim mrežama u potrazi za priznanjem. Dodatni simptom je pretjerana obrada fotografija što dovodi do toga da osoba ne izgleda realno.
Tjelesna dismorfija je mentalni poremećaj pri čemu pacijent nema realnu predstavu o sopstvenom fizičkom izgledu.

Utrka za savršenom selfie fotografijom

Tjelesni dismorfni poremećaj može dovesti ljude do toga da se osjećaju toliko uznemireni i da se stide svog izgleda, nakon čega se počinju udaljavati od društva. Tokom svog ciklusa kompulzivnog “selfiranja”, Bovman je napustio školu i gotovo da nije izlazio van cijelih šest mjeseci. Takođe da izgubio oko 8 kilograma u nastojanju da postane sretniji sa svojim izgledom i poboljša svoje selfie fotografije.
Ovo je ukazalo i na Bovmanov zavisnost, pa je takođe bio liječen od zavisnosti od tehnologije, što je imalo za cilj da mu pomogne da prekine svoju naviku selfie fotografisanja i konstantnog objavljivanja selfie fotografija na društvenim mrežama. Psiholozi danas tvrde da selfie fotografisanje može predstavljati ozbiljan rizik za ljude kod kojih već postoji neki od mentalnih poremećaja.

Iza Bovmanovog problema se krilo mnogo više od puke zavisnosti od selfie fotografisanja, tj. već pomenuta tjelesna dismorfija i opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Međutim, kompulzivno selfiranje se ne smije zanemariti, jer može biti korisna indikacija nekog mentalnog poremećaja. Psiholozi izvještavaju i upozoravaju da je nakon pojave trenda “selfie fotografisanja”, konstantno selfiranje je postao uobičajeni simptom ljudi sa poremećajem tjelesne dismorfije. Anksioznost i depresija takođe mogu dovesti ljude do toga da traže pažnju i odobrenja putem postovanja selfie fotografija na društvenih medija, što dalje stvara ciklus i začarani krug iz kog teško izlaze.

Stručne reference:

1. Informacije o Studiji sa Univerziteta u Ohaju: “Posting more online photos of yourself may suggest anti-social traits”: https://news.osu.edu/
2. Studija sa Univerziteta u Birmingemu: http://epapers.bham.ac.uk/1723/1/2013%2D03_D_Houghton.pdf
3. The Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition (DSM-5)
4. Stručno osoblje sa: https://www.addiction.com/
5. Iscrpne informacije na:  Department of Psychology, Ludwig-Maximilians-University Munich, Munich, Germany: https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fpsyg.2017.00007/full
6. McLean, S. A., Paxton, S. J., Wertheim, E. H., and Masters, J. (2015). Photoshopping the selfie: self photo editing and photo investment are associated with body dissatisfaction in adolescent girls. Int. J. Eat. Disord. 48, 1132–1140. doi: 10.1002/eat.22449

​

​POVEZANA OBJAVA:

ŠTA PRETJERANO SELFIE FOTOGRAFISANJE MOŽE OTKRITI O OSOBAMA
Nekoliko značajnih zvaničnih studija, istraživači, kao i stručna lica na polju psihijatrije otkrivaju koji se sve poremaćaji kriju iza pretjeranog selfie fotografisanja...ČITAJ DALJE